Nesuđeni nobelovci godinama na čekanju

Imena pojedinih književnika godinama se nalaze na listi potencijalnih dobitnika Nobelove nagrade, ali ona uvijek ode u ruke nekom drugom.

Prvo mjesto na listi nesuđenih nobelovaca zauzima Haruki Murakami, koji je velika japanska književna zvijezda, veoma je popularan širom svijeta, kao i na srpskom tržištu.

– Ne želim da vjerujem da postoje značajnija lobiranja kada je riječ o Nobelovoj nagradi, ali svakako postoje izraženi subjektivni faktori koji se ogledaju kroz proces nominacija i žirija – smatra banjalučki književnik Berislav Blagojević.

Dodaje da postoje i drugi faktori koji možda nemaju veze sa lobiranjem, nego sa nijansama koje nekom književniku daju prednost.

– Primjetan je uticaj faktora ravnopravnosti polova. Gotovo je nevjerovatno da punih 25 godina (od 1966. do 1991) nijedna književnica nije osvojila ovu nagradu, da bi je u posljednjih dvadeset godina osvojilo njih šest – kaže Blagojević.

Ističe da ljudi koji danas odlučuju o laureatima moraju da imaju na umu i ovakve činjenice.

Među vječitim kandidatima za Nobelovu nagradu su Ismail Kadare, Ko Un, Dačija Maraini, Filip Rot i Kormak Makarti. Na spisku nesuđnih dobitnika ove nagrade su i Amos Oz i Tom Stopard, dok imena pisaca iz Srbije već dugo nema među njima.

– Smatram da odluku o Nobelovoj nagradi za književnost donose živi ljudi sa svojim uvidima, strastima, razumevanjem i očekivanjima – kazao je književnik iz Beograda Gojko Božović.

Priznaje da ga je žiri za dodjelu Nobelove nagrade često iznenađivao svojim odlukama.

– Mnogo velikih pisaca 20. veka ili naših savremenika nisu dobili Nobelovu nagradu za književnost. Za mnoge odluke ne možemo reći da su politički neutralne. Krajem osamdesetih godina, pre pada Berlinskog zida, disidenti iz Istočne Evrope su često dobijali ovu nagradu, a u poslednjih dvadeset godina vrlo retko – objasnio je Božović.

Podsjeća da su u posljednjih desetak godina dva puta Nobelovu nagradu dobili kineski pisci. Aktuelni nobelovac je takođe Kinez, Mo Jan, kojeg označavaju kao režimskog pisca.

– Svaka nagrada ima svoj tabu, zakulisni prostor, pa kako onda da nema i najveća, Nobelova nagrada – smatra književnik Radomir D. Mitrić, koji živi i stvara u Kragujevcu.

Naglašava da Nobelova nagrada danas veći uticaj ima u zemljama trećeg svijeta nego u Americi, gdje je uvijek aktuelan “Pulicer”.

– Kada govorimo o “Nobelu”, to je poseban odnos i uvijek će se tražiti nešto karakteristično. Svaki nobelovac je uvijek na neki način disident – dodaje Mitrić.

Blagojević kaže da nije čitao sve nobelovce, ali vjeruje da su laureati ove nagrade dobri pisci.

– Možda nisu izuzetni, ali su dobri – kazao je Blagojević.

Božović smatra da se treba zapitati da li i među drugim savremenicima ima pisaca koji su zaslužili “Nobela”.

Mitrić ističe da ima svog favorita među nesuđenim nobelovcima.

– Horhe Luis Borhes mi je omiljeni pisac. Zato što je podjednako dobro pisao u svim žanrovima i zbog toga što je shvatio da umjetnost može biti stvarnija od same stvarnosti – kazao je Mitrić.

Vječiti drugi

– Što se tiče “vječitih drugih”, za većinu njih ima dovoljno vremena. Osim toga, favoriti su prije svega proizvod popularnosti i pomalo nesrećnog kladioničarskog štiha koji se uvukao u priču o Nobelovoj nagradi. Slažem se što je Nagib Mahfuz dobio nagradu, iako se neko drugi sa takvim mišljenjem ne bi složio. Moj stav je i da su Filip Rot ili Kormak Makarti zaslužili nagradu više nego, na primjer, Haruki Murakami – kaže Berislav Blagojević.

Izvor: Glas/Aleksandra Madžar