Banjaluka ima novog nagrađenog pisca: Bajka o nevoljenima oduševila žiri

Berislav Blagojević iz Banjaluke ovogodišnji je dobitnik književne nagrade “Sovica” za rukopis “Bajka o nevoljenima”, saopšteno je iz Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske.

Tema djela i savremeni kontekst

Dalje navode da je ovo djelo koje govori o čitanju knjiga i pisanju u vremenu u kojem vještačka inteligencija stoji pred ljudima kao izazov iza kojeg prijeti odumiranje mašte, radoznalosti, kreativnosti i slobodnog razmišljanja, o bićima koja gotovo nikome nisu na spisku omiljenih životinjica, o ekologiji, o ovoj našoj planeti koja svakim otkucajem nekog mehaničkog zavrtnja treperi između opstanka i nestanka.

“Rukopis počinje kao i sve bajke: ‘Nekad davno, davno’, da bi odmah uplovio u more umjetničkog izražaja kroz koji riječi kazuju više od svog značenja i šire se poput pjene talasa dodirujući obale izvan sebe samih: „ali ipak ne previše davno, jer toliko davno niko ne pamti, već nekako pomalo davno, dovoljno da se ne zaboravi a da pređe u legendu u kojoj se ne zna šta se stvarno dešavalo a šta je izmišljeno, dakle, nekad potaman-davno, postojala su neka bića i bićenca i postojao je predio gdje su oni živjeli. Autor prepliće dvije narativne niti – prvu plete u školi a drugu u mašti posebne djevojčice”, navodi žiri dalje.

Narativne niti i školski ambijent

Kroz upoznavanje jednog Konstantina, javljeno je u nastavku, koji zaviruje preko ramena u svesku i jedne Lene koja u tu svesku zapisuje bajku koju smišlja, jedan obični najobičniji produženi boravak u školi postaje poprište susreta dva svijeta – onog u kojem su knjige i književnost lijek za sve boljke, ponajprije za dosadu koja, dabome, za nekoga ko mnogo čita a usto i piše jednostavno ne postoji, i onog svijeta koji je svakodnevica većine današnjih mališana, čiji su dani (i dobar dio noći) ispunjeni igricama, internetom, društvenim mrežama i “enterom” koji umjesto njih daje odgovore na sva pitanja i u kojem je dosada česta pa čak i samoj sebi dosadna, jer je mašta ustuknula pred virtuelnim svijetom, uspavala se negdje i sakrila da je tako tužnu i napuštenu niko ne vidi.

“Bogatstvo prenesenih značenja koja jezik i književnost nude onome ko čita i siromaštvo razumijevanja tog istog jezika kod onih koji ne čitaju, izviruju sa svake stranice ovog rukopisa ispisanog s mnogo ljubavi i razumijevanja za sve neravnine, pogreške, zablude, za sve kaprice, sujetice, zadirkivanja i zaljubljivanja koja u svijetu djeteta postoje”, navedeno je dalje u odluci žirija.

Lena i Konstantin – susret dva svijeta

Lena i Konstantin, piše dalje, su suočeni sa životnim izazovima koji nisu ni mali ni laki i izlaz iz njih traže u različitim kolosjecima, sve dok se ne upoznaju i dok nešto što prvo izgleda kao sudar različitosti ne preraste u susret u kojem se dva svijeta čvrsto zagrle i toplinom prijateljske (i one duge, malo “pravije”) ljubavi jedan drugog obogate, nadopune i oplemene.

Vještačka inteligencija i “dvoboj” u stvaralaštvu

“Istovremeno, pred čitaocem se odvija dvoboj u književnom stvaralaštvu između Lene i Konstantina (koji se služi vještačkom inteligencijom) i tokom kojeg se oboje sele u Leninu maštu u kojoj kroz Živi Dol teče Živa Voda i iz kojeg životinjice počinju da bježe ka Izmagličastoj Šumi i Tihoj Pećini, gonjene čovjekovim bespoštednim iskorištavanjem prirodnih resursa. Čovjek koji samo uzima a ništa Zemlji ne vraća, pokreće pravi životinjski egzodus”, pojašnjeno je u nastavku.

Životinje, ekologija i “nevoljena bića”

A te životinjice su, uz one koje su u pričama za djecu stalno prisutne (ptičice, srne, zečevi, vjeverice, leptiri), i one od kojih ponajčešće ustuknemo, pridajući im osobine koje one nemaju i plašeći ih se iz samo nama, ljudima, znanih razloga.

“Ta, ‘nevoljena’ bića (vrane, paukovi, daždevnjaci, žabe, krtice, gusjenice, bube i bubetine), postaju središte priče o borbi za opstanak, o potrazi za Rajskom Dolinom koja postoji onoliko koliko postoji vjera u nju, a te vjere i potrage ne može da bude bez saradnje, prijateljstva, udruživanja i bar privremenog odustajanja od svih čarki, svađa i prepirki, netrpeljivosti i neslaganja”, piše žiri.

Poruka i otvorenost djela

Kroz svaki korak neobične životinjske družine, narasta i odnos između Konstantina i Lene, da bi se u jednom trenutku ta dva svijeta stopila u jedan.

“Posebnu vrijednost ovom rukopisu daje njegova otvorenost za čitoca, jer je autor ostavio prostor koji doslovno popunjava i dopisuje svako ko će knjigu čitati. Tako će svaki čitalac istovremeno biti pomalo i autor ove knjige, a ako mu mašta bude baš baš bogata, uspjeće i sebe da u knjigu ugradi kao lik”, stoji dalje u obrazloženju žirija.

Zaključak žirija

Iako članovi žirija, kako sami navode, nisu ljubitelji traganja za poukama književnih djela, na kraju priznaju da rukopis “Bajka o nevoljenim” pokazuje kako i ocvali i u nastavi istrošeni termin, kroz istinsku umjetnost, može da zadobije novi život.

“‘Bajka o nevoljenima’ poučna je na najljepši mogući način, obgrljena ljubavlju prema svemu što živi i diše, protkana divnim humorom, satkana u slavu ideje slobode duha koji ne prihvata ono što je propisano i uobičajeno, nego teži ka plavetnilu mora i neba i uz to čvrsto za ruku drži i vodi svakoga u čijem oku bar na trenutak zaiskri tračak zvjezdane prašine mašte i snova”, zaključeno je u odluci žirija.

Na konkurs za dodjelu književne nagrade “Sovica” stiglo je 16 rukopisa koji su ispunjavali uslove, ali je jedan rukopis naknadno povučen.

Izvor: Bl portal / Foto: Tatjana Dedić Starović Ostojić