Životni azil dvoje Sirijaca u Banjaluci

Bez velike pomoći Banjalučana Jamen, student stomatologije, i njegova sestra Hilda, koja studira farmaciju, morali bi da se vrate u Siriju, gdje se svakodnevno puca i gine.

“Mnogo nam je pomogao Vitomir Popović, dekan Pravnog fakulteta u Banjaluci. A pomoć smo dobili i sa Medicinskog fakulteta, kao i u Studentskom centru. Ne možemo zaboraviti ni veliku pomoć Srpske pravoslavne crkve i Pravoslavne crkve u Siriji”, kaže Jamen.

Na početku ove akademske godine dvoje mladih pravoslavnih hrišćana iz sirijskog grada Alepa dospjeli su iz Zagreba u Banjaluku.

Brat i sestra Jamen i Hilda Hrekes tamo više nisu mogli da finansiraju troškove boravka i školovanja, pa su školovanje nastavili u Banjaluci.

Od kada su otišli iz Sirije, Jamen i Hilda i liježu i ustaju sa brigom. Stalno razmišljaju o tome da li su im živi roditelji i mlađi brat i sestra, koji su ostali u višemilionskom Alepu.

Danima su bezuspješno pokušavali da putem “skajpa” uspostave vezu sa svojima. Kada su napokon uspjeli u tome, niko nije bio srećniji od njih. Ali ta radost kratko je trajala.

Taj dan nikada neće zaboraviti. Dok su putem “skajpa” razgovarali sa roditeljima, čuli su snažnu eksploziju. Jasno su vidjeli kako od siline detonacije sa zida iza njihovih roditelja padaju slike.

Srećom, internet-veza nije prekinuta, pa su znali da niko nije povrijeđen.

Nedavno su čuli da je na njihovog mlađeg brata, dok je izlazio iz crkve, pucao neki snajperista. Srećom, promašio je i taj metak završio je u obližnjoj ogradi.

“Sirija je lijepa i bogata zemlja i jedna od rijetkih država koja nikome ništa nije dugovala. Sirijski narod prihvatio je mnogo izbjeglica, počevši od Palestinaca, Libanaca, Iračana…

U Siriju je samo iz Iraka došlo više od 2,5 miliona izbjeglica. A sada i sirijskom narodu treba pomoć”, priča na dobrom srpskom jeziku student iz sirijskog grada Alep Jamen Hrekes.

Jamen je otišao iz Sirije prije četiri godine, prije nego što su počeli sukobi, a za njim je došla je i njegova sestra Hilda.

Mnogo vremena trebalo im je da nauče srpski jezik. Savladali su ga toliko dobro da se Jamen uspješno bavi i prevođenjem i tako ponešto zaradi za život.

Hilda je naučila čak i pravoslavne duhovne pjesme, pa uspješno nastupa u Horu “Jedinstvo”u crkvama na liturgijama.

“Naš hor je, uglavnom, u crkvi Hrista Spasitelja u Banjaluci, a idemo i u neka druga mjesta ako vladika tamo služi. Nedavno smo bili u Mrkonjić Gradu, gdje je osveštana nova crkva” – priča Hilda.

Srećna je što nastupa u horu kakav je “Jedinstvo”, koji je nedavno u Italiji osvojio dvije zlatne medalje.

“Ja nisam mogla tamo ići, jer je komplikovano da dobijem vizu, s obzirom da sam iz Sirije, ali nadam se da će se uskoro i to riješiti” – kaže Hilda.

Jamen i Hilda ushićeno pričaju o Banjaluci i novom životu, ali misli im često odlutaju u Siriju i tada razmišljaju o svojima, koji se nalaze usred krvavog rata.

Izvor: Agencije