Zašto mi ovo ne bismo mogli? Epizoda 2: Dimovi Italije

Ako pitate nekoga koje su mu asocijacije na Italiju, nabrojaće vam pojmove kao što su pica, moda, Vespa, špagete, umjetnost, fudbal, itd. Među njima će sigurno biti i jedan od najgenijalnijih italijanskih izuma-espresso kafa. Napitak koji su Italijani podarili svijetu nešto je bez čega mnogi ne mogu da zamisle dan. Međutim, uz ovaj napitak se često vežu i neke ne tako dobre stvari.

Italijani su narod sa juga, narod vrele krvi. Svoje vještine, po kojima su poznati, dovode do savršenstva, dok god ne postanu “maestro”. Bez obzira na to da li je riječ o pravljenju luksuznih automobila, glamuroznih komada odjeće, prelijepih parfema ili jela poslije kojih ćete sigurno tražiti još, oni to rade sa strašću.

Tako pristupaju i svojoj kafi, i kada je prave, i kada je piju. Gotovo svi nazivi varijacija pravljenja kafe su na italijanskom, što dovoljno govori o tome do koje mjere ide njihova ljubav prema kafi.

Međutim, ukoliko ujutro prođete ulicama, recimo Trsta, koji je poznat po svojoj Illy kafi, i obratite pažnju na bašte kafića, primijetićete još jednu naviku Italijana oko koje su strastveni. Ne treba puno pogađati da biste shvatili da je riječ o robi koja se najčešće konzumira uz kafu, a to su cigarete. Italijani su strastveni pušači, iako cigarete kod njih nisu jeftine kao u većini zemalja koje vode u negativnim statistikama o broju pušača. Prema statistici njihovih zdravstvenih instituta, jedna četvrtina italijanske populacije su pušači.

Najupečatljivija scena desila mi se u toku šetnje jednog ledenog januarskog jutra u Trstu. Ponedjeljak, pola 8. Ljudi piju svoj espresso prije odlaska na posao. S mora duva vjetar koji hladnoću utjeruje u kosti. Kod nas niko ne bi ni pomislio da boravi napolju, ukoliko ne mora da ide sa jednog mjesta na drugo. A u Trstu bašte kafića prepune. Prepune pušača, koji istovremeno piju svoju kafu, dok podrhtavaju od hladnoće. Ali kada uđete u lokale, ni traga od duvanskog dima. Nešto što u Bosni i Hercegovini trenutno djeluje kao naučna fantastika.

Italija se sa pušenjem u zatvorenom prostoru obračunala oštro, potpunom zabranom. Naša država za to vrijeme uvodi zakone i pravilnike koje niko ne poštuje, a čak i kad ih poštuje, nemaju nikakav efekat, jer lokali sami odlučuju da li će biti u potpunosti pušački. Kada god se povede rasprava o ovoj temi, TV ekrani su prepuni ugostitelja koji se žale na ugrožavanje njihovog prihoda. A o ugrožavanju zdravlja i troškovima koje država ima za liječenje posljedica dima niko ne govori.

Pušači u Bosni i Hercegovini su jednako strastveni kao i italijanski. Država zato ovom problemu treba pristupiti isto kao Italija-oštro i odlučno. Ako su mogli oni, zašto ovo mi ne bismo mogli?

Banjaluka.com / Autor: Nikola Vidović