Kako se rodi jedna mater?

Objavljeno: 1. 11. 2019 u 14:58h

U novembru 2017. godine saznala sam da sam u drugom stanju. Suprug i ja smo bili na početku braka i to je bila obostrana želja i iščekivanje. Prvih 5 mjeseci su ličili na sve osim na „blaženo stanje“. Konstantne mučine, slabost, umor. Pokušavala sam u pauzama od toga da uživam, da čitam, istražujem o cijelom tom novom svijetu u koji sam trebala kročiti uskoro. Tjerala sam se da idem na posao i da držim fokus na korisnim stvarima.

Mater u nastajanju

Kako je stomak počeo da mi raste, kako je beba postajala aktivnija, tako su i ljepote trudnoće dolazile do izražaja. Paralelno sa tim, počinju i prve pripreme za dolazak bebe, pa si nekako fokusiran na odabir opreme, odjeće, stvari za njegu bebe i pomagala. Kad smo suprug i ja otišli da razgledamo ponudu kolica, sjećam se da smo dobijali informacije kao da kupujemo auto. Amortizeri, nosači, zavrtanji, okret-zaokret, vrsta točkova. Na kraju smo kupili kolica koja su nam se najviše dopala dizajnom, da su jednostavna za rasklapanje (koliko je to moguće) i da mogu stati u gepek našeg automobila. To je čitav jedan paralelni univerzum – tržište za bebe i djecu. Vrhunac mi se ogledao u tome kad su nam u jednoj prodavnici ponudili nekoliko vrsta specijalnih bokala sa silikonskim obloškom za sapiranje bebe tokom kupanja. Naravno, da smo kao roditelji bez staža kupili jedan takav bokal. Šalu na stranu, kasnije se pokazao kao izuzetno koristan u određenim situacijama, ali ne kao neophodan. To je zapravo poenta sa tom velikom ponudom na tržištu za bebe i djecu, postoje mnoge prelijepe i korisne stvari, ali često ne i neophodne. Sada pišem trezveno, ali tada priznajem pod uticajem trudničkih hormona, nestrpljenja i želje da sve bude ušuškano kao u bajkama i sama sam danima i nedeljama tražila posteljinu koja će se slagati sa jastučićima, ramove za slike koji su dovoljno veseli, a nisu kičasti. Nevjerovatno, ali već i u samom nastajanju jedna mater je u stanju ići na kraj svijeta da bi se čedu obezbjedilo najbolje i najsigurnije.

Išla sam na nekoliko časova u školu za trudnice “Radosnica“, gdje sam dobila korisne informacije od babica zaposlenih na UKC Banjaluka, išla sam u obilazak porodilišta, slušala predavanje anesteziologa. Nekom je to višak, ali meni je uvijek bolje imati višak nego manjak informacija. Lako ja to isfiltriram metodom „na jedno uđe, na drugo izađe“.

Kako se bližio termin poroda, tako počinje nestrpljenje da što prije upoznate bebu i da započnete taj zajednički put. A i realno da se stomak smanji i da možete samostalno da se obujete, izujete, prosto rečeno sagnete i čučnete.

Mater je rođena!

Porodila sam se 23.07.2018. godine, nekoliko dana prije termina, prirodni porod, koji je bio indukovan zbog visokog tlaka koji se javio posljednji 7 dana.

Rodio se moj sin Matej. Bebac od skoro 4 kilograma. Od tada sreća postaje mjerljiva za mene. Rodio se on. A rodila se i mater. Srećna, preplašena, snažna, nježna, ranjiva. Hodajući spektar emocija. Sjećam se kad bi spavao i kad bih imala slobodno vrijeme za sebe, ja bih ostajala s njim u sobi posmatrajući ga tako malenog, bezbrižnog, ušuškanog i postavljala sebi strašna pitanja: “Kako ću ja izaći iz kuće bez njega? Šetnje? Kafe? Izlasci? Povratak na posao?” Sve je to djelovalo kao u nekoj sumaglici. Izazivalo je čak neku vrstu nelagode.

Rodio se jedan ćaća

Moj suprug mi je bio najveća podrška tokom trudnoće, moja osoba od povjerenja (tako se to zove zvanično UKC birokratijom) na porodu i postao je najbolji drug za roditeljstvo. To je zajednički put oba roditelja, koliko god “žena-mater-kraljica” bila češće naglašavana u ovom tandemu. Sjećam se naše prve noći s bebom, kad su svi otišli. Sad 15 mjeseci nakon, zaista je komično, simpatično. Nas dvoje izbačeni iz naše spore kolotečine u dvoje i mali čovječuljak između nas koji plakanjem pokušava da nam kaže šta treba i hoće. Podrška od ćaće je neprocjenjiva. Pričajte, dogovarajte se. Ćaća je isto zbunjen i našao se pred novim avanturama. Zajednički ćete biti najbolji i sebi i djetetu.

Dozvolite ljudima oko sebe da vam pomognu

Ja sam eto, jedna od onih srećnica koja je imala i ima dostpunu pomoć majke i svekrve, tzv.baka servis. Od samog izlaska iz porodilišta imam njihovu pomoć i podršku u čuvanju i vaspitanju. Nikada se nisam libila da ih pustim da su aktivno uključene u Matejevo odrastanje. Polazila sam od sebe lično i značaja ljubavi i pažnje koju sam dobijala od svojih baka i deda. Tačno je, nekad će uraditi i nešto što možda nije ispravno po knjigama i forumima, što ne odobrava svjetska zdravstvena organizacija, ali gdje to piše kako baka treba i može da voli unuče. Pa i vas su vaspitali, i šta vam to fali. Mater koliko god bila superkalifradžilistično biće, ne može sve sama. I ne treba. Prihvati pomoć majke, svekrve, kume, drugarice.

Oporavak je individualna stvar

Sjećam se koliko sam čežnjivo gledala objave na Instagramu žena koje su se porodile nekoliko dana ili sedmica prije mene i bile (makar je tako djelovalo na fotografijama) u boljoj formi od mene, više izlazile, bile mršavije, djelovale jače.

Bila sam negdje 12. dan od poroda kada sam pogledala sebe u ogledalo i rekla:“Skuliraj se, ženo, nigdje ti ništa neće pobjeći. Sve ćeš stići. Dođi prvo sebi. Pa tek onda možeš da ideš i budeš sve ostalo.“ I to je tako zaista. Osluškuj svoje tijelo, dušu i um i samo polako. Nekome treba 7 dana, nekom 15, nekom 40. Ja sam 22. dan od poroda osjećala spremnost i potrebu da izađem sa bebom, te smo tako i učinili. To mi je jedan od najljepših i najdražih dana 2018. godine.

Pričajte, pričajte i stalno pričajte

Pričajte o svojim osjećajima, stanjima, potrebama. Svaka mater ima pravo na dobre i loše dane. Na punu korpu veša koja stoji 7 dana netaknuta. Na želju da se sakrije od rođenog djeteta i čita omiljenu knjigu. Na odlazak u wc da bi bila sama i da joj niko nije na grudima. Pričajte o promjenama. Tako se lakše prevazilaze. Pišite na forume. Postoji nekoliko korisnih grupa na Facebook-u, gdje svaka mater ima ista pitanja, nedoumice, iskustva. Ako smatrate da vam ovo nije dovoljna podrška pričajte sa stručnjakom. Način uvijek postoji.

Svaka mater zna najbolje za svoje dijete

I za kraj, uživaj u svom djetetu i čini mu dobro prema svom osjećaju. Ti si mu mater i ti znaš. Da li vam je dojenje okej, da li možete ustrajati ili vam treba dohrana.

Da li ćeš mu davati dudu ili ne. Da li ćeš ga voditi kod jednog ili drugog pedijatra. Da li ćeš i kako ćeš niko nema pravo da ti uskrati ili nametne, a dobronamjeran savjet je dobrodošao. Budi mater na svoj način!

Banjaluka.com / Autor: Irena Ivetić Mićić

Autor

Slika Irena Ivetić Mićić

Pisac u duši, ekonomista na papiru. Inspirisana majčinstvom kreirala blog Supermater.ba Humoristično ozbiljni stavovi o materinstvu, trudnoći, djeci, partnerima, karijeri, ženskom preduzetništvu, knjigama.

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

Nema komentara

Sakrij sve komentare

Prikaži komentare

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.