Šta se zapravo krije iza naše želje za slatkišima

Dnevna potreba za šećerom ravna je nuli! Pa ipak, u prosjeku svake godine, prosječan stanovnik Balkana konzumira između 25 i 34 kilograma rafniranog šećera. Uz toliku upotrebu ”slatkog ubice” vrlo lako dolazi do gojaznosti i promjena u metabolizmu, a ponekad i do težih problema.

Ukoliko ste sigurni da tokom dana ne unesete više od dvije kašičice šećera, nema razloga za zabrinutost. Ali, ako za doručak volite da pojedete buhtlu uz čaj, pa za užinu smažete čokoladicu, uz ručak popijete gazirani sok, pomfrit začinite kečapom ili majonezom, poslije ručka se zasladite kolačem, a večeru završite sladoledom, vrijeme je da preispitate svoj način ishrane.

18 kocki na dan

Prosječan čovjek svakoga dana pojede oko 90 grama šećera – ravno 18 kocki. Pri tom i ne posegne za kašičicom šećera iz tegle. A zna da su rizici od prekomjerne upotrebe šećera veliki, od karijesa, gojaznosti, do dijabetesa i kardiovaskularnih problema. Kako? Čitavih 60 odsto šećera dnevno unese se indirektnim putem – preko industrijske hrane. Sva se ta hrana zaslađuje zato što je poznata moć šećera kao pokretača ukusa. Želja za ovom supstancom nam je urođena i ima konkretno evolutivno objašnjenje. Prisustvo šećera u nekoj namirnici izgleda da stimuliše potrebu da se ona konzumira: što je više jedemo, više je želimo.

Zavisni od čokolade

To na poseban način važi za čokoladu, koju obično jedemo na brzinu, u malim porcijama, i tako samo varamo organizam.

Mozgu je potrebno 15-30 minuta da analizira vrstu unijetog šećera – objašnjava prof. dr Olivijero Skulati, dijetolog, u italijanskom nedjeljniku ‘Panorama’. – Tako nema vremena da registruje unijete kalorije u obliku glukoze.

Maksimalna dnevna količina unijetih šećera ne bi trebalo da pređe deset odsto kalorija, ističe u istom članku dr Ketrin Lekler, nutricionista.

Ali ta količina je često mnogo veća – dodaje. – Italijansko istraživanje na reprezentativnom uzorku pokazalo je da se dnevno troši 90 grama šećera. To je suviše, imajući u vidu da je dnevna potreba za šećerom ravna nuli. Organizam, naravno, ima potrebu za glukozom, ali nju može dobiti iz tjestenine, integralnih žitarica itd. Nema nikakve potrebe unositi ih kroz slatkiše.

Gazirane napasti

Gazirana pića dobrim dijelom duguju šećerima svoj ukus. Konzerva od 3,3 dl sadrži 33 g šećera (šest kocki), što je jednako količini od 132 kalorije.

Mladi danas piju duplo više gaziranih pića nego prije 20 godina, a za 30 odsto manje mlijeka. Multinacionalne kompanije ‘Koka-Kola’ i ‘Pepsi’ zajedno su, u 2001. godini, potrošile na reklamu 2,4 milijarde dolara, navodi izvještaj ‘Vorld voča’. ‘…Ne zna se koliko troše ispod žita, pošto sklapaju ekskluzivne ugovore sa fakultetima i školama, nudeći procenat od dobiti, a ta strategija se proširila na čitav svijet…’

Na globalnom nivou gazirani napici će u narednih pet godina prevazići potrošnju mlijeka. Oni su već postali glavni izvor šećera. Moramo naučiti da žeđ gasimo vodom – kaže dr Lekler.

Prevariti mozak

Naučnici su ustanovili da organizam tretira kalorije koje se unesu putem tečnosti na različit način od onih unijetih u čvrstom obliku.

Kao da ih mozak teže prebrojava. Pretvara ih u masnoće, ali, budući da tečnost ne žvaćemo, do mozga ne stižu signali o sitosti. Tako da smo i dalje gladni – objašnjava dr Đuzepe Fatati, dijetetičar.

Dobar način da se ograniči upotreba slatkiša, bilo kod djece bilo kod odraslih, jeste ne preskakati obroke, kojih treba da u toku dana bude tri, i to da budu kompletni, kako bismo bili što duže siti, savjetuje dr Olivijero Skulati, dijetolog. Takođe, treba da razmislimo šta nas tjera da stalno nešto grickamo. Stvarna glad, navika, dosada ili nervoza?

Izvor: Blic