Zašto izbjegavamo ljubavne veze?

Iako će to rijetko ko otvoreno priznati drugima, pa čak i sebi, od veza danas podjednako bježe i muškarci i žene.

Bježe zato što vjeruju da je cijena ljubavi previsoka-gubitak slobode.

U ne tako davna vremena tradicionalne uloge su zaista podrazumijevale određena ponašanja od partnera, ali danas imamo mogućnost i slobodu da biramo kako će naša veza izgledati. Imamo slobodu i pravo da zajedno sa partnerom gradimo odnos koji će biti sigurna luka, oaza mira, izvor radosti i zadovoljstva.

Ljubavna veza ne mora da bude zatvor, ljubavna veza može da bude utočište i mjesto na kom želimo da budemo s nekim.

Da li će biti jedno ili drugo zavisi isključivo od nas! Od toga kako se ponašamo prema sebi i partneru, od toga šta očekujemo od sebe i partnera. Kada znamo šta želimo i šta ne želimo, šta da učinimo da izbjegnemo neželjeno i postignemo željeno, tada ćemo uspjeti da prepoznamo i partnera koji će zajedno s nama moći i željeti da gradi vezu u kojoj će se bivati sa zadovoljstvom.

Pravi odnos ljubavi je onaj iz kog znamo da možemo da odemo kad god to poželimo, ali biramo da ostanemo zato što druga osoba i odnos s njom život čine ljepšim, bogatijim, ispunjenijim.

Danas imamo obavezu da zaboravimo kako veza „treba da izgleda“ i da se zapitamo „kako želim da izgleda moja ljubavna veza?“

Pravi partner je onaj koji nam daje podršku da budemo svoji i slobodni, ne onaj koji želi da nas zarobi i mijenja. Prilagođavanje je u redu, promjena nekih ponašanja i kompromisi takođe, ali odricanje od svoje suštine, onoga što smo samo mi na ovom svijetu je neprihvatljivo.

Ponekad je razlog izbjegavanja veze (iako svjesno vjerujemo da želimo) to što smo kao djeca doživjeli neprijatna iskustva, i sada ljubav poistovjećujemo sa opasnošću, podređenošću i neprijatnošću. Roditelje nismo mogli da biramo, ljubavne partnere možemo. Šta je bilo u djetinjstvu bilo je, nema svrhe plakati nad prosutim mlijekom.

Vrijeme je da se odreknemo nadanja da će nam ljubavni partner nadoknaditi sve što nam roditelji nisu dali, da prihvatimo da neke stvari nismo dobili.

Povrijeđeno dijete koje ste nekad bili nije partnerova briga, nego vaša. Nepošteno je u vezu ući predstavljajući se kao odrasla osoba a zatim od partnera zahtijevati da nam nadoknadi propušteno prije njega, da ispravi greške koje su pravili neki drugi. Dječja ljubav i ljubav odraslih su veoma različite i važno je to imati na umu.

Izvor: Nezavisne/Emocionalnainteligencija.blogspot.com