Kako istrajati u odricanju?

Opet smo u tim danima: “od sljedeće godine” ćemo na dijetu, prestajemo s pušenjem, krećemo sa sportom… Te odluke obično ne traju dugo, ali ima i pravila koja vam mogu pomoći da ih zaista i sprovedete u život.

Ne znam koliko puta sam odlučila da ostavim cigarete, ali sam to uradila tek kada sam ostala u drugom stanju”, kaže nam Dijana Šmit, majka dvoje djece iz Kelna. “Kad sam shvatila da sam odgovorna za drugo živo biće, osjećala sam da namećem nešto nezdravo i čak opasno nekome ko ne može da se brani. To mi je dalo snagu da istrajem u svojoj odluci.”

1. Odluka je obred

To iskustvo mlade majke je zapravo odličan primjer zašto neka odluka “uspije”, kaže nam psiholog Jaki Sagi. Isto tako, kad u ovim danima, po ko zna koji put odlučujemo kako ćemo živjeti zdravije, baviti se sportom, prestati jesti meso ili čitati više knjiga, važno je to povezati sa svojevrsnim obredom. “Odluke ljudi su neka vrsta ceremonija i te ceremonije zaista mogu na neki način promijeniti ljude.”

Psiholog nas podsjeća: “Sjetite se trenutka kad neko kaže ‘da’ na vjenčanju. Ta odluka fizički ne mijenja osobe koje se vjenčaju, ali se ipak nešto mijenja u njihovim glavama.”

To je uvelike povezano i sa odrastanjem, na putu od djetinjastog ponašanja u svijet odraslih. Kod vjenčanja je to pitanje vijernosti: naravno da prsten na ruci nikoga ne sprečava da vrluda, ali mu svakako daje veći osjećaj krivice.

2. Svjedoci

Ali, da li su potrebni trudnoća, vjenčanje ili neki drugi važan događaj u životu da ostvarimo svoju odluku? “Možete svakako reći da je manje šansi da iznevjerite svoju namjeru ako takvu odluku objavite publici od 500 ljudi, nego ako to kažete samo nekolicini prijatelja i poznanika”, kaže nam Sagi. Slično je to kao na vjenčanju sa mnogo zvanica, kada se stvori realnost u kojoj svoju odluku stavljate u čitav kulturni prostor svojih prijatelja i poznanika i glasno izgovarate kako prihvatate određena pravila.

Na neki način je to onda slično zakonu, makar je razlika između zakona i lične odluke ipak ogromna. Na vašu odluku vas niko ne sili, niti postoje institucije koje će nadzirati držanje te odluke. Ali, važi i suprotno, kaže nam psiholog: lična odluka može biti i snažnija od zakona.

3. Poslije izazova slijedi i zadovoljstvo

Nema tog zakona koji će nam zabraniti nezdravu hranu ili nas natjerati da smršamo. Ali baš u tome leži i slaba i najjača strana u takvim odlukama: što je izazov teži, to je veće zadovoljstvo da smo uspjeli u našoj odluci. Sankcije za neuspjeh su samo u nama, ali su i one veoma oštre: stid, sramota što se nije uspjelo ili makar duboko razočaranje zbog naše slabosti.

Ali zašto nam je tako teško da se držimo svojih odluka? Odgovor je veoma jednostavan, podsjeća nas psiholog: “Ljudi se jednostavno teško odriču zadovoljstva. A to odricanje je još teže ako je cilj samo stupanje u simboličan drugi socijalni krug gdje se rijetko kad odmah vide prednosti.”

Kod dijeta to znači “ući u socijalni krug” mršavih koji nemaju problem da se pojave u kupaćem kostimu. Taj cilj se pak čini nezamislivo dalekim kad uveče poželite nešto slatko. Ali taj socijalni krug postoji i to ne treba zaboraviti.

4. Odricanje radi još većeg zadovoljstva

I to je slično kao kod djece kad za stolom učimo ne jedu rukama: “Učimo ih da koriste nož i viljušku. Ona tako moraju da se odreknu svojevrsnog zadovoljstva, da prstima hvataju hranu u tanjiru. A što dobijaju zauzvrat? Mesto u ‘društvu odraslih’. Hvalimo ih, govorimo da su sad ‘veliki’ dečko ili djevojčica i to postaje njihovo novo zadovoljstvo”, objašnjava psiholog.

Činjenica je da se mnogi od nas ne bave sportom, ne vode računa o ishrani, voze brže nego što je to dozvoljeno. Čini se da baš nismo previše skloni da se odreknemo zadovoljstva da bi zauzvrat nešto dobili tek u tamo nekoj budućnosti. Ima li lijeka i protiv toga?

Tu svakako pomaže odrediti realan i prihvatljiv rok: “Kad neko kaže da će početi s dijetom za dva dana, to jedva da neko u njegovoj okolini uopšte primi k znanju. Ali ako obeća da će to početi ‘u novoj godini’ onda ta izjava ima više težine. Niko neće reći da će prestati da puši za dva sata. Prije će reći da od sljedećeg mjeseca više ostavlja cigarete”, objašnjava Sagi. Naravno da je bolje odluku uopšte ne povezivati sa rokom, nego ugasiti cigaretu i reći – to je bilo to. Ali, muke dolaze već sa sljedećom kaficom i željom da se ponovo zapali jedna…

Zato se sve uvijek svodi na isto pitanje, upozorava psiholog: “Koliko je velika naša želja da se odreknemo nekog zadovoljstva? Neko ko nije spreman da plati cijenu odricanja je onaj ko će veoma verovatno prekršiti svoju odluku. Na kraju krajeva, uvek se radi o tome da se odričemo jednog zadovoljstva kako bi dobili nešto drugo, nešto što želimo još i više od toga”, zaključuje Jaki Sagi.

Izvor: B92