Najmorbidnije pantalone na svijetu: “Nekrolone“ iz 17. vijeka od ljudske kože

U Muzeju islanskog čarobnjaštva i veštičarenja u Halamviku može se vidjeti i jedan krajnje neobičan i morbidan eksponat, jedini pozanat potpuno očuvan par “nekrolona”, pantalona napravljenih od kože s nogu, odnosno bolje reći donjeg dijela tijela leša, koje su u svoje vrijeme bile veoma cijenjene, jer se vjerovalo da vlasniku donose bogatstvo i sreću.

Da bi se “nekrolone”, odnosno na islandskom “nabrok”, načinile po propisu, neophodno je da budući vlasnik od živog čovjeka dobije dopuštenje da nakon smrti njegovu kožu upotrijebi u tu svrhu. Kada “donator” premine, budući vlasnik “nekrolona” trebalo je da ga iskopa, i da mu kožu od struka naniže odere u jednom komadu, bez rupica i ogrebotina. Da bi magične pantalone ispale kako treba, vlasnik mora da na Božić ili na Uskrs ukrade novčić od siromašne udovice i da ga zajedno sa magijskim znakom, poznatim kao “nabrokarstafur” spakuje u skorotum (sastavni dio pantalona predstavlja i neoštećena koža mošnica i polnog organa), a taj novčič će, dok god tu stoji, svojim magičnim moćima privlačiti novac živih ljudi, u kome “nosilac” nikada neće oskudijevati.

Pošto je najvažnije obavljeno, pantalone (vjerovatno prethodno na neki način obrađene da bi se koža održala) treba obući, i one će, kako magijsko uputstvo tvrdi, “odmah prionuti uz tvoje meso i biće dio tvoga tijela”. Prema objašnjenju kustosa muzeja, nošenje “nekrolona” je i u svoje vrijeme smatrano “neuobičajenim ponašanjem”, a vjerovanje u njihovu čarobnu moć danas se smatra pukim “folklorom”.

Narodno predanje dalje kaže da je vlasnik mogao da ih nosi cijelog života, ali da je prije smrti morao da ih preda nasljedniku spremnom da ih preuzme, kako bi sreća i bogatstvo i dalje ostali u porodici. “Primopredaja” se obavljala tako što novi vlasnik uvlači nogu u desnu nogavicu dok stari svoju još uvijek nije izvukao iz lijeve, a legenda veli da su ovako pravilno korišćene “nekrolone” mogle praktično zauvijek da traju i da porodici obezbijede priliv novca kroz mnoge genracije.

Komplikovanost i morbidnost ovakvih vradžbina postaje donekle razumljivija ako se zna u kojoj mjeri je srednjovijekovni Island bio surovo mjesto za život.

Izložen strogim trgovinskim ograničenjima koja je nametnula Danska, pustošen prirodnim katastrofama, među kojima je bila i erupcija vulkana koja je pobila polovinu stoke i prouzrokovala višegodišnju glad i izložen napadima pirata s mora, koji su stanovništvo često otimali i prodavali u roblje Arapima, u 18. vijeku je pogođen još i ogromnom epidemijom velikih boginja, koja je stanovništvo smanjila za trećinu. Imajući sve to u vidu, lakše je razumjeti vjerovanje tadašnjih Islanđana da samo magične “kožne gaće” mogu da im pribave sreću i prosperitet.

Izvor: Blic.rs