Otvaranje prozora za Koviljku je luksuz! Ovo je banjalučko naselje bez kanalizacije

Smrad koji se širi iz otvorenih kanala, izlivanje otpadnih voda poslije svake jače kiše i svakodnevni strah za zdravlje, postali su dio života Koviljke Ilić u banjalučkom naselju Obilićevo. U Ulici Orlovački put, za nekoliko domaćinstava to više nije pitanje neprijatnog mirisa, već osnovnih uslova za život.

Otvoriti prozor usred ljeta, popiti kafu u dvorištu ili mirno prespavati noć poslije kiše, postalo im je luksuz, kažu mještani.

“Kad padne kiša, ne može se ni spavati ni živjeti. Smrad uđe u kuću, ne možeš otvoriti prozor, ne možeš izaći u dvorište. Džaba sve što smo godinama ulagali u kuću kada nas kanalizacija uguši”, priča Koviljka Ilić.

Dodaje da je odavno prestala da traži velike stvari.

“Put bio ili ne bio, samo neka naprave kanalizaciju. Tražimo nekih 200 metara. Zar je to mnogo?”, pita ona.

Godinama je, kaže, obilazila kancelarije, pisala dopise i čekala odgovore.

“Nisam odustajala jer nisam tražila ništa za sebe. Tražila sam ono što svako naselje treba da ima. Ovo više nije pitanje komfora, nego zdravlja svih ljudi koji ovdje žive”, ističe Koviljka.

Peticija za 200 metara kanalizacije

Njena priča posljednjih mjeseci stigla je i do Marka Dragišića, studenta Pravnog fakulteta, koji je kroz serijal razgovora zabilježio Koviljkino životno svjedočanstvo. Nakon toga odlučio je da pokrene i konkretnu građansku inicijativu.

Прикажи ову објаву у апликацији Instagram

Објава коју дели Марко Драгишић (@marko_dragisic)

“Nisam mogao ostati samo na tome da saslušam njenu priču. Ako već postoji način da građani pokažu podršku, želim da ga iskoristimo. Ovo nije politička priča, nego ljudska”, kaže Dragišić za BL portal.

On je 2. jula podnio zahtjev Gradskoj upravi za održavanje javnog okupljanja i potpisivanje peticije, uredno platio administrativnu taksu od 30 KM i čekao odgovor.

“Pozvali su me 7. jula, ali konačnu saglasnost još nisam dobio. Ako do ponedjeljka ne bude odgovora, podnijeću novi zahtjev. Sve želimo da uradimo potpuno zakonito i civilizovano. Cilj nam je da građani svojim potpisom podrže izgradnju kanalizacije”, kaže Dragišić.

Kroz nekoliko narednih dana, kaže, građani mogu očekivati nastavak borbe i nada se da će svaki pojedinac doći da podrži Koviljku, kada stigne odobrenje od Grada Banjaluka za javno okupljanje.

Dvije decenije od vrata do vrata

Koviljkina borba nije počela juče. Nju je rat iz Sanskog Mosta doveo u Banjaluku, gdje je sa suprugom Borom i kćerkom pokušala izgraditi novi život. Godinama je radila na Gradskoj tržnici, gdje je vodila mali ugostiteljski objekat i, kako kaže, živjela od poštenog rada. Istovremeno je počela i njena druga borba, ona sa administracijom. Još prije dvadeset godina je počela da obilazi Gradsku upravu, tražeći da se u Ulici Orlovački put izgradi kanalizaciona mreža.

“Ne znam više ni koliko sam puta ulazila u Gradsku upravu. Samo znam da sam odlazila od kancelarije do kancelarije i da sam svaki put vjerovala da će neko konačno pomoći”, prisjeća se ona.

Kaže da se tokom godina obraćala tadašnjim službenicima Odjeljenja za komunalne poslove Zoranu Milanoviću, Draženku Kenjalu i Petru Bilči.

Nakon toga uslijedio je i dugotrajan postupak prepisivanja kuće, koji je, kako navodi, trajao preko deset godina.

Kasnije je razgovarala i sa Suzanom Jović iz Odjeljenja za komunalne poslove, prije nekoliko mjeseci i sa Nebojšom Drinićem, dok je više puta pokušavala da dođe i do gradonačelnika Draška Stanivukovića, koji joj je obećao pomoći čak i prije nego što je postao gradonačelnik.

“Svi su saslušali. Svi su rekli da će pomoći. Ja i danas čekam isto što sam čekala prije dvadeset godina, kanalizaciju”, objašnjava Koviljka.

Danas više ne broji koliko je dopisa napisala niti koliko je puta zakucala na vrata Gradske uprave. Broji samo godine čekanja, a poslije više od dvije decenije, njena želja ostala je ista – da normalno živi u svojoj kući.

Izvor: Bl portal