Kako se proslavlja Badnji dan širom svijeta

Vjernici koji Božić slave po julijanskom kalendaru danas obiležavaju Badnji dan. U pravoslavnom svijetu običaji za Badnje veče i Božić se razlikuju od zemlje do zemlje, a svaki narod je unio sopstvenu tradiciju u proslavljanje praznika.

Pravoslavni vjernici koji poštuju Julijanski kalendar, obiležavaju 6. i 7. januara Badnji dan i Božić, praznik cijele porodice, koja je tada na okupu.
Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg, Spasitelja sveta. To je praznik rađanja novog života, praznik djece i djetinjstva, praznik roditeljstva, očinstva i materinstva.
U pravoslavnom svijetu običaji se razlikuju od zemlje do zemlje, a svaki narod je unio sopstvenu tradiciju u proslavljanje praznika.

U Rusiji je običaj da se porodice okupljaju za stolom na Badnje veče, a zatim slijedi posebna večera bez mesa. Glavno jelo se zove “kutja”.

Večera se priprema od različitih vrsta žitarica koje simbolizuju nadu, uz dodatak meda i maka (simboli sreće i mira). To se smatra “Svetom večerom”, a servira se na bijelom stolnjaku koji simbolizuje bijelo platno u koje je Hrist uvijen po rođenju.
U prostoriju se unese nešto slame kao podsjećanje na skromno okruženje u kom je Isus rođen, a velika bijela sveća postavlja se na sredinu stola u znak objave da je Hrist svjetlo svijeta.

Pravoslavci u Siriji i Egiptu Božić proslavljaju slično kao Rusi, jer su upravo ruski sveštenici donijeli pravoslavlje na Bliski istok i u Afriku.

U Ukrajini je najvažniji dio proslave večera na Badnje veče koju zovu Sveta večera, kada se u kuću unosi snop pšenice. Taj običaj se naziva diduh (dedin duh) i simboliše pretke i želju da godina dobro rodi.
U gradskim porodicama, “diduh” je prustan u snopovima pšenice koji se stave u vazu.

U Makedoniji, 5. januara djeca pjevaju božićne pjesme od vrata do vrata – to su kolede. Dan kasnije, na Badnje veče slijedi unošenje “badnika” na kućno ognjište. Drvo se prije toga isiječe na tri dijela (što predstavlja Sveto trojstvo), a sva tri dijela u kuću unese otac.

U Gruziji na Badnje veče se čeka da sat otkuca 12 puta, a zatim počinje večera uz tradicionalno gruzijsko vino.
Vjernici Jerusalimske patrijaršije za Badnji dan i Božić obilno jedu slatkiše – najčešće kadaif. Suvo voće, poput urmi, kajsija, grožđa i šljiva, zajedno sa lješnicima, bademima ili orasima, takođe su popularni. Za Božić se tradicionalno spravlja poseban obrok pripremljen od jagnjećeg mesa.

U Grčkoj, koja je prešla na novi kalendar, djeca na Badnje veče idu od kuće do kuće i pjevaju božićne pjesme, a zauzvrat dobijaju slatkiše ili novac.
Za večeru koja se priprema za Badnje veče karakterističan je “Hristov hljeb” (“hristopsomo”), u obliku velikih vekni različitih oblika, na čijim korama su dekoracije koje obično predstavljaju poslove kojim se porodica bavi.
Za razliku od većine drugih pravoslavnih zemalja, u Grčkoj se za večeru na Badnje veče služi meso i to jagnjetina i prasetina.

U Bugarskoj se za Badnje veče priprema posebna večera od 12 jela bez mesa koja simbolišu 12 mjeseci u godini. To su jela od pasulja, oraha i lešnika, suvih šljiva, a tu je i tradicionalni bugarski kolač – “banica”. Nakon večere svi članovi porodice ustaju u isto vrijeme.

U Rumuniji je uobičajeno žrtvovanje praseta (pečenca), ali se prase žrtvuje na dan Svetog Ignatija (20. decembar, Rumuni su prešli na novi kalendar), a biće posluženo tek na božićnoj trpezi. Vjeruje se da će duh praseta u narednoj godini porodici donijeti blagostanje.
Večera se priprema i po tri dana, i sastoji se uglavnom od prasetine na razne načine, sarmi, kobasica, a služi se i ćuretina, uz šljivovicu i vino. Posebnost rumunske božićne trpeze čini “kozonaći” – kolač sa suvim grožđem i lešnicima. Takođe je prisutan običaj da djeca za Badnje veče idu od kuće do kuće i pjevaju božićne pjesme.

Izvor: Agencije