Herta Haas – Titova žena i banjalučka misica (Foto)

Josip Broz Tito “zvanično” je imao četiri žene. Ovo je priča o Herti Haas, nekadašnjoj zagrebačkoj studentkinji i banjalučkoj misici(!), jedinoj Maršalovoj ljubavi koja ga je napustila jer nije htjela da trpi njegovo ponašanje…

Herta Haas jevrejskog je porijekla, a rođena je u Mariboru 1914. godine. Revolucionarnom radničkom pokretu pristupila je još kao student Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, član SKOJ-a postala je 1934, a član KPJ 1938. godine. Josipa Broza upoznala je prvi put 1937. godine u Parizu, da bi ljubavnu vezu njih dvoje započeli nakon dvije godine u Zagrebu.

U dokumentarnom filmu Lordana Zafranovića “Tito – posljednji svjedoci testamenta” iz 2011. Herta Haas ispričala je kako je buknula ljubav između nje i Tita, a iznijela je i još neke interesantne detalje.

“Proljeće počinje, moje se kolegice već se udaju, sve imaju momke. Ja imam bezbroj udvarača, ali nemam momka, naprosto nije išlo… Kada sam sa društvom studenata otišla u Banjaluku, tamo smo držali jedan politički miting i poslije toga smo uveče imali zabavu. Na toj zabavi sam, kojim čudom, bila izabrana za mis Banjaluke, ni kriva ni dužna! I dobila sam dva lijepa porculanska servisa, jedan za crnu kafu, jedan za bijelu kafu, koje i još danas čuvam”, prisjetila se Herta.

Ona se nakon Banjaluke vraća u Zagreb, da bi joj funkcioner SKOJ-a Leo Mates po povratku rekao da naredni dan u 12 sati mora da ode do parka preko puta hotela Park i nađe se sa jednim čovjekom. Njoj se nikako nije išlo, jer je taj dan trebala da ima ispit, ali je preko volje, na kraju, ipak pristala:

“Kada sam u 12 sati došla u park imam koga da vidim – Stari! Mi smo tako jedno drugom pali u zagrljaj, da je bilo toliko očito da tu više nema natrag…”

Par je počeo da živi zajedno, a nastanili su se u jednoj iznajmljenoj kući u Zagrebu, pod lažnim imenima Marija Šarić i inženjer Slavko Babić.

Njihova veza trajala je kratko, do izbijanja Drugog svjetskog rata 1941. godine, jer je Tito u maju po zadatku morao da otputuje u Beograd gdje je upoznao novu, mlađu ljubav, partijsku kurirku Davorjanku Paunović Zdenku.

Treba napomenuti da je Herta Hass bila istinski komunista, zbog čega je bila spremna na najveće žrtve i odricanja radi ispunjenja revolucionarnih ideja. Jedino što nije mogla da podnese bilo je Titovo “švrljanje” sa drugim ženama…

Sama i trudna usred ratnog Zagreba

Herta Haas ostala je u Zagrebu u poodmakloj trudnoći, a nekoliko dana poslije Titovog odlaska rodila je sina Mišu. Ustaše su je uhapsile neposredno prije nego što je trebalo da se skloni u partizane, a bebu je usvojila jedna folksdojčerska porodica, pa je Mišo tako preživio.

Poslije pregovora partizana i nacista 1943. godine Herta Haas je razmijenjena, nakon čega je jedno vrijeme provela u Vrhovnom štabu Narodnooslobodilačke vojske. Tito i Herta sreli su se ponovo 1943. godine u Jajcu na Drugom zasijedanju AVNOJ-a.

Kada su se Herta i nova Titova žena srele u Jajcu, u kući određenoj za boravak Josipa Broza, Davorjanka joj je navodno rekla: “Draga moja, u ovoj kući nema mjesta za dvije žene”.

Po svjedočenju partijskih drugova prisutnih na zasijedanju, Hertu je ovo toliko naljutilo da je pronašla Tita u štabu i pred svima ga pitala: “Ko je ta žena? Zar ti nisam ja žena?”

Titu je bilo vidno neprijatno i uspio je samo da prozbori: “Pa, probajte da se dogovorite”.

Nakon toga Herta se okrenula i nikada više nije htjela da čuje za Josipa Broza. Istog dana ostavila je sve i vratila se u Sloveniju.

Žena koja je Titu rekla “ne”

Ipak, poslije smrti Davorjanke 1946. godine Tito je navodno pisao Herti i molio je da se vrati. Jugoslavijom je tada kolao trač da je Titovo pismo bilo dugo 16 strana, dok je Herta odgovorila u samo dvije rečenice:

“Dragi moj, Herta Haas trpi poniženje od muškarca samo jednom. Ne padam dva puta na koljena pred istim čovjekom”.

Ona se nakon toga ponovo udala i rodila dvije ćerke, a poslije Drugog svjetskog rata radila je u Ministarstvu industrije i rudarstva Hrvatske i kao sekretarica u Saveznom izvršnom vijeću.

Živjela je bez publiciteta, a umrla je 5. marta 2010. godine u Beogradu u 95. godini. Prema vlastitoj želji, pokopana je u krugu najuže porodice na Pobreškom groblju u Mariboru.

Izvor: Mondo/ Siniša Stanić