5 zabluda o društvenim mrežama

“Prijatelji se stiču, a ne dodaju.”

“Onlajn komunikacija je lažna i površna.”

“Na tom internetu sve vrvi od manijaka.”

“Društvene mreže služe za gubljenje vremena.”

“Na društvenim mrežama su ljudi koji imaju problem sa komunikacijom u stvarnom životu.”

Ova posljednja rečenica mi je posebno zanimljiva. Podrazumijeva da su društvene mreže nešto što je u suprotnosti sa stvarnim životom.

Kao da dok smo online živimo jedan život, nestvarni, a kada se “diskonektujemo” i odemo “offline” počinje nešto što se zove stvaran život.

U današnje vrijeme, sviđalo se to nama ili ne, društvene mreže jesu dio stvarnog, svakodnevnog života.

Od toga kako ih koristimo zavisi da li će nam u svakodnevnom životu predstavljati smetnju ili će ga obogatiti.

Od toga kako se predstavljamo online i sa kakvim ljudima se povezujemo zavisi da li će nam to biti mjesto otuđenja ili mjesto zbližavanja sa drugima i povezivanja.

Ako 10h dnevno provodite online, pod lažnim imenom, sa lažnim fotografijama i glumeći nešto što niste- društvene mreže će za vas biti mjesto otuđenja, bježanje od stvarnosti i potencijalni uzrok problema u offline svijetu (neuspjeh u školi, na radnom mjestu, u međuljudskim odnosima…).

Ako je vaš online profil na Fejsbuku ili Tviteru nešto što predstavlja vas onakve kakvi jeste, ako se ponašate ljubazno i pristojno, ako ste komunikativni i pokazujete svoja interesovanja i razmišljanja, a pritom nalazite vremena za druženje i u offline svijetu, društvene mreže mogu samo da obogate vaš društveni život.

Možete da budete u kontaktu sa ljudima koji su daleko od vas.

Možete da sretnete dobre i zanimljive ljude koje bez društvenih mreža vjerovatno nikada u životu ne biste sreli.

Možete da čujete i pročitate mnogo toga lijepog, zanimljivog i korisnog.

To ne znači da je moguće imati 200 iskrenih bliskih prijatelja. Ali možete da imate mnogo zanimljivih poznanika.

Nećete sa svima dijeliti vašu intimu i otkrivati svoje tajne. Biti iskren i autentičan na društvenim mrežama ne znači objavljivati na Fejsbuku svaku misao koja vam padne na pamet. Niste lažni ako ne podijelite baš sve što vam se događa u životu, ako samo ćaskate i zabavljate se. Kao što niste lažni ako na nekoj proslavi ne ispričate svima kako vas je dečko ostavio i kako sad beskrajno patite zbog toga, nego plešete i smijete se. Svjesni da ne moraju baš svi da znaju baš sve o vama, niti da ih to zanima.

“Prijatelji se stiču, a ne dodaju.”

Istina. Potrebno je vrijeme i mnogo zajedničkih iskustava da bismo nekog proglasili i smatrali prijateljem. Vjerujem u onu izreku da ne možemo reći da stvarno poznajemo nekog ako s njim nismo pojeli kilu soli (ili šećera :)). I vjerujem da se bogatim može smatrati onaj ko na prste jedne ruke može da nabroji svoje prave prijatelje. Ali, ponekad je prvi korak ka pravom prijateljstvu klik na “dodaj prijatelja” ili “prati”. Iako znamo da pravih, bliskih, iskrenih prijatelja ne možemo da imamo 342, to nije razlog da nemamo toliko zanimljivih i inspirativnih poznanika.

“Onlajn komunikacija je lažna i površna.”

Jeste, u istoj mjeri u kojoj i offline komunikacija može da bude takva. Znate vjerovatno i sami da ima ljudi koji mogu da vas gledaju u oči i lažu. Ne treba im sakrivanje iza monitora za tako nešto.

Onlajn komunikacija je onakva kakvom je vi učinite. Može da bude lažna i površna, a može da bude iskrena i duboka, veoma smislena.

Činjenica jeste da je nedostatak online komunikacije to što se svodi samo na riječi, nedostaju neverbalni aspekti, ali i uz taj nedostatak ona može da bude povezujuća i iskrena. Pogotovo ako ste u mogućnosti da je kombinujete i sa offline susretima. I ako niste, tu je npr. skajp. Možete da vidite lice i čujete glas druge osobe.

“Na tom internetu sve vrvi od manijaka.”

Manijaka, loših i zlonamjernih ljudi kojih se treba čuvati na internetu ima koliko i van njega. Način da se zaštitite od njih nije da ne budete na društvenim mrežama, ili da komunicirate isključivo sa ljudima koje znate i uživo, nego da budete pažljivi i obazrivi u nekoj razumnoj mjeri. Ako ste naivni offline bićete to i online. I obrnuto.

“Društvene mreže služe za gubljenje vremena.”

Da je ovo tačno, gubljenje vremena bi bio pojam nepoznat prije pojave društvenih mreža. Gubljenje vremena postoji od kad postoje i ljudi. Vjerovatno je i u pećinskom dobu bilo onih koji su zabušavali prilikom lova ili tako nešto. Ko hoće da gubi vrijeme naći će način za to. Bile to društvene mreže, gledanje TV-a, ispijanje piva ispred dragstora, otvaranje pasijansa…mogućnosti su neograničene 🙂

Ko umije da cijeni svoje vrijeme i da ga pravilno raspoređuje, umjeće to i kad je na društvenim mrežama. umjeće da se kontroliše i znaće da ponekad malo “gubljenja vremena” može da nam odmori mozak i kasnije dovede do veće produktivnosti.

Biti u kontaktu sa većim brojem različitih ljudi može da nam pomogne i u tome da obogatimo svoje iskustvo, da nas navedu da o nekim stvarima razmišljamo drugačije, da nam daju informacije iz neke svoje oblasti. Biti u kontaktu sa različitim ljudima može da znači da ste na samo nekoliko klikova od rješenja problema koji biste inače, sami, offline rješavali dugo i moguće bezuspješno.

“Na društvenim mrežama su ljudi koji imaju problem sa komunikacijom u stvarnom životu.”

Tačno, ali samo polovično. Istina je da neki ljudi svoju stidljivost i nesigurnost liječe tako što se lažno predstavljaju i stvaraju lažne kontakte sa vjerovatno istim takvim ljudima. Sličan se sličnom raduje, to su nam još stari Latini rekli. Ali, to važi i u slučaju otvorenih i komunikativnih ljudi. Bogat i ispunjen online život ne isključuje bogat i ispunjen offine život. Ponoviću- od nas zavisi kako ćemo se postaviti i predstaviti na društvenim mrežama, s kim ćemo biti u kontaktu, kome ćemo omogućiti da nam se približi više i s kim ćemo podijeliti nešto što se ne dijeli sa svima.

Ukratko, za društvene mreže možemo da kažemo isto što i za vatru: one su dobre sluge a loši gospodari. Od nas zavisi kako ćemo ih koristiti. Da li ćemo mi koristiti njih ili one nas.

Izvor: emocionalnainteligencija