U Banjaluci predstavljena knjiga “Vreme sporta i razonode”

Objavljeno: 27. 3. 2019 u 15:07h

​Knjigu “Vreme sporta i razonode”, čiji podnaslov glasi: Titina Hrvatska i njezini Srbi (1951 – 1971) napisao je Čedomir Višnjić, a pored autora o knjizi su pričali Ranko Popović i Duško Pevulja.

U organizaciji Centra za srpske studije i Kulturnog centra Banski dvor, u Crvenom salonu ove ove institucije kulture, u ponedjeljak uveče (25. mart) održana je promocija knjige Čedomira Višnjića pod naslovom “Vreme sporta i razonode”.

O knjizi su pored autora govorili profesori banjalučkog Filološkog fakulteta Ranko Popović i Duško Pevulja.

Čedomir Višnjić rođen je u Ogulinu 1960. godine; osnovnu školu završio je u rodnom selu, gimnaziju u Ogulinu, Fakultet političkih nauka u Zagrebu; bio je predsjednik zagrebačke “Prosvjete”, a trenutno radi u Minisatarstvu kulture Republike Hrvatske.

Do sada je objavio pet knjiga: “Kordunaški proces” (1997); “Srbi u Hrvatskoj 1918 – 1941” (2000), “Partizansko ljetovanje” (2002), “Srbobran 1901 – 1914” (2013); i 2017. godine knjigu “Vreme sporta i razonode”, čiji podnaslov glasi: Titina Hrvatska i njezini Srbi (1951 – 1971).

knjiga

“Naslov i podnaslov zapravo čine jednu cjelinu bez obzira na izvjesnu distinkciju među njima, kako bi se to lijepo reklo. “Vreme sporta i razonode”, kao što znaju oni stariji, je naziv jedne emisije Radio Beograda iz tog perioda i on pokušava da postigne dvostruki cilj. Da ukaže na značaj i ulogu sporta kao prostora na koji se koncentrisala politička energija masa i dijela elite kroz period od dvadeset godina (od 1951. do 1971.) života Republike Hrvatske u zajedničkoj državi”, rekao je Višnjić dodajući da je naslovom knjige htio da pogodi nešto što je u sjećanju starijih generacija još uvek dominantna slika.

Riječ je, naveo je Višnjić, o slici vedrog, osunčanog vremenskog isječka u životu naroda bivše Jugoslavije, koji je otvoren, koji pruža optimistički pogled i hod kroz vrijeme, te pogled na budućnost.

“Podnaslov, sam po sebi ima pomalo ironičan aspekt koji se nekom sviđa manje, nekom više, a to je uobičajeni lički izgovor Titovog imena. Njime sam pokušao reći dio istine o našoj političkoj vrhuški tog vremena i o njihovom odnosu prema tom režimu, prema samom vrhovnom vladaru, prema tom vremenu u kom je nedostajalo energije da se zauzme stav koji bi bio minimalno misaon i minimalno kritički. Dakle jedna identifikacija koja na kraju nije dobro ispala. Zato je ovo Titina Hrvatska i njeni Srbi”, konstatovao je Višnjić.

Iz ugla kritike o knjizi je govorio Duško Pevulja.

“Moram da kažem da je riječ o teškoj knjizi;  iako terminološki registar književne kritike nije kanonozovan, na svu sreću jer bi to ugušilo svaku kreativnost u interpretaciji, ovo nije uobičajna riječ za jednu knjigu, bar ne od nekoga ko je formacijski i po kvalifikacijama, profesor univerziteta i tumač književnosti”, kazao je Pevulja konstatujući da se težište sa knjige i njenog sadržaja pomjera ka čitaocu i njegovom doživljaju.

Taj doživljaj bi se, dodao je Pevulja, mogao na sljedeći način formulisati: Srbima u Titinoj Hrvatskoj, i to ne samo u narečenom periodu koji obuhvata knjiga Vreme sporta i razonode, već kroz čitavo vrijeme njenog skoro poluvjekovnog trajanja, nije bilo lako; nije im bilo lako da se održe, da sačuvaju svoj kulturni inacionalni identitet, ometale su ih u tome i okolnosti, i hrvatske vlasti na čelu sa Vladimirom Bakarićem, možda i glavnim junakom knjige, njihova proletarizovana svijest, a ponajviše oni sami; nisu protivurječili vladajućoj politici, upravo po nacionalnom ključu su se uspinjali ka važnim pozcijama, a za to su iz jugoslovenskih i ideoloških uvjerenja, dobrovoljno, zaboravljali na svoj kulturni identitet i nacionalno porijeklo.

Pevulja se krato osvrnuo i na sudbinu “Prosvjete”.

“Višnjić za nju odlučno konstatuje da je bila ‘institucija nacionalna samo po imenu, koja je svim sredstvima poricala to ime’; neki od tih sadržaja ili gestova su odnos prema Vladanu Desnici, naprimjer, ili  denacionalizovani sadržaj njenih publikacija koje su jedva pretrajavale, ili izmještanje rada iz velikih gradskih središta, gdje je jedino postojala potencijalna mogućnost djelovanja, u opustošena sela, gdje se rad svodio na puko prosvjećivanje, a to znači gašenje; ako bi se ukratko morala opisati ta pozicija onda treba reći da je ona bila, kako autor kaže, naglašeno defanzivna”, istakao je Pevulja.

Opisujući i oživljavajući dvodecenijski period istorije Srba u Hrvatskoj, konstatovano je još tokom promocije knjige, Čedomir Višnjić zaključuje da je prelomna tačka za njihovu sudbinu u drugoj polovini dvadesetog vijeka bila 1941. godina i ono što je nakon nje naredne četiri godine uslijedilo;

“Čini mi se da je ona odredila i sudbinu perioda od 1951. do 1971, ali i događanja s kraja dvadesetog vijeka, u kojem se mnogo toga, zlokobnog, i gotovo prema istoj logici i matrici, ponovilo”, zaključio je Pevulja.

Izvor: kulturiste-portal.com

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

Nema komentara

Sakrij sve komentare

Prikaži komentare

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.