Stevo Grabovac, književnik: Ne treba da se stidimo svojih ožiljaka

Objavljeno: 8. 5. 2019 u 17:16h

U roman “Mulat albino komarac” stao je jedan period života, kojeg još uvijek živimo, rat i poratne godine, to nešto što se, iz ne znam kojih razloga, naziva “tranzicijom” koja je došla nakon tog nesretnog rata.

Stali su gubici prije svega, jer to je roman o gubitku, bar ga ja tako vidim. Godinama je taj roman živio uz mene, tako da je u njega stao i dobar dio mog života, jer njegovi junaci ili antijunaci, kako god, živjeli su sa mnom svoje paralelne živote.

Rekao je ovo za “Glas Srpske” književnik Stevo Grabovac, o svom romanu “Mulat albino komarac”, koji će biti promovisan u utorak u crvenom salonu Banskog dvora Kulturnog centra u 19 časova.

Događaj se organizuje u saradnji sa Udruženjem za promociju i popularizaciju književnosti “Imperativ” i izdavačkom kućom “Imprimatur”. Sa autorom će razgovarati izdavač Boris Maksimović,  a razgovor će voditi Sonja Stojičić-Grujić.

Kada je riječ o tematici i periodu radnje romana, Grabovac je objasnio da je dugo vremena trebalo da odluči da li uopšte da objavi knjigu.

“Doživio sam rat kao svoj vlastiti poraz, čak iako sam u vrijeme tog istog rata bio dijete i ni na kakav način nisam mogao uticati na njega, nisu mogli ni mudriji ni sposobniji od mene, naravno. Taj životni poraz obilježio je živote raznih generacija. Nekako sam osjećao, duboko u sebi, da ako ja ne ispričam priču o tim ljudima, neće niko. Ovo zvuči malo pretenciozno, ali kad govorim o ljudima uvijek u glavi imam slike svojih drugara, vidim ih onakve kakvi jesu, bez uljepšavanja i mislim koliko je takvih. Dugo sam se ja sam u sebi borio da li uopšte da probam objaviti knjigu koja govori o ratu i gubitku, ali ne vidim nijedan razlog zbog kojeg bi trebalo da se stidimo svojih ožiljaka” – rekao je Grabovac.

U kontekstu aktuelnosti tematike u današnjem vremenu, smatra da je važan zadatak književnosti da neke stvari otme od zaborava i da, na neki način vrati zaboravljena sjećanja.

“Skloni smo zaboravljanju, zanemarivanju, potiskivanju u sebe i odbacivanju. I na ličnom i na globalnom planu. A ja, opet, nekako skromno mislim, da je dužnost i obaveza nekog ko piše da svoje čitaoce podsjeti na neke stvari. Zato valjda i kažu ono da se neko u nekim knjigama “pronašao”. Mi i danas živimo ostatke svoje prošlosti, tako da u tom kontekstu sama tema nikako nije izgubila svoju aktuelnost i nažalost mislim da nikad neće. Namjerno kažem “nažalost” jer iskreno, ja bih volio da je drugačije i da nikad o stvarima kao što su rat i stradanja nismo ni morali da pričamo” – kazao je Grabovac.

Grabovac je prije dvanaest godina objavio knjigu poezije “Stanica nepostojećih vozova”, a smatra da je vrijeme koje je prošlo od tog perioda, do objavljivanja uticalo na to da se samo trudi da se konstantno razvija.

“Trudio sam da se razvijam i kao čovjek, a onda kao autor. Ne znam da li sam uspio, ali ta moja prva knjiga bila je vrsta književnog eksperimenta, igranje riječima i pojmovima, nešto što je tada trebalo da uradim. Meni, naravno, nikad poslije nije palo na pamet da opet pišem takve pjesme, ne zbog toga što ih se stidim, prosto se desi to da sa završetkom jedne etape u životu treba da pređeš na drugu. Danas mogu racionalnije da sagledam ono što pišem, mogu da imam mnogo više samokritike i samokontrole i da budem mnogo nemilosrdniji prema samom sebi, a do svega toga dovela su razna životna iskustva prije svega, ali u nekom stvaralačkom smislu najviše je pomoglo čitanje” – naveo je Grabovac i dodao da vjeruje da se svaki čovjek mora razvijati u vještinama, ali i duhovno.

Značaj muzike

Prilikom pisanja, stvaranja i uopšte življenja, značajan akcenat je stavljen na muziku. Kako Grabovac navodi, muzika je nešto što je sastavni dio njega.

“Nekad je to bio grandž, rok, pa i metal, a sada sve više klasika u kojoj neizmjerno uživam. Kada sam tokom ratnih devedesetih slušao EKV upravo to sam mislio: ove pjesme su me sačuvale od toga da ne poludim. Ali ne samo muzika, već i umjetnost u širem smislu; knjige, filmovi, slike, pa i stripovi – jednostavno, to je nešto što nas čini ljudskim bićima, uživanje u velikim djelima, prepoznavanje ljepote, mogućnost da uživaš u uzvišenom, a ne samo u osnovnim nagonima, dakle da se izdigneš iznad nivoa životinje. A muzika je nekako “najfinija” od svega. Možda to mislim jer sam apsolutni antitalenat za bilo šta vezano uz nju, stoga bez ikakvog “stručnog” predznanja jedino mogu da uživam u muzičkim djelima i da to zaista činim iskreno” – objasnio Grabovac.

Izvor: Glassrpske/ Milanka Mitrić

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

Nema komentara

Sakrij sve komentare

Prikaži komentare

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.