Objavljeno: 10. 12. 2018 u 09:27h
Danijel Petrović, jedan od aktivnijih mladih ljudi iz Banjaluke, od svojih najmlađih dana je aktivan u mnogim društvenim sferama. Mada je tek devetnaestogodišnjak, kako sam kaže, teži da od života uzme sve do maksimuma.
Za naš portal otkriva svoje planove i želje za budućnost.
Danijel je društveno aktivan, otkad zna za sebe, a iza njega su brojni uspjesi u recitovanju, sportu, glumi, prvoj pomoći koji svjedoče da je naša zemlja bogata mladim, talentovanim i prije svega uspješnim ljudima. Takav je i sam Danijel, koji želi hrabro i odlučno da preuzme stvari u svoje ruke i pomogne svojim znanjem i umijećem.
“Ne želim čekati da se čudo desi! Svijet je opasno mjesto za život ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju. Ja sam odlučio da nešto preduzmem.”
Ovako, sa jasnim i čvrstim stavom, ovaj mladić započinje svoju priču o sebi.
Srednju medicinsku školu završio je u Banjaluci, odličnim uspjehom i “kao iz topa” kaže da medicinu kao životni poziv nije bilo lako odabrati.
“Od malena u meni živi liderski duh protkan ljubavlju prema čovjeku, koju sam ispoljavao humanitarnim radom.”
Još u srednjoj školi trudio se da svaki trenutak svog slobodnog vremena preusmjeri na prave stvari. Ta želja ga vodi ka Crvenom krstu i nevladinom angažmanu.
“Dugi niz godina bavim se volonterizmom. Kroz NVO sam izgradio sebe kao ličnost. Postao sam odlučan i hrabar.”
“U srednjoj školi sam se posvetio Savjetu učenika, čiji sam predsjednik bio i liderski duh je živio kroz “Mrežu Savjeta” učenika u Bosni i Hercegovini”, s ponosom priča Danijel.
Državni je šampion u pružanju prve pomoći, okićen troduplom krunom. Kroz prvu pomoć zavolio je medicinu. Dobitnik je brojnih diploma, nagrada i priznanja.
Danijel trenutno obavlja volonterski staž za medicinskog tehničara na Klinici za onkologiju gdje dodatno usavršava svoja znanja i vještine iz medicine uz pomoć kvalitetnih ljekara i tehničara.
“Moj odabir je otići,ali ne tamo i ostati”, ističe mladi Danijel Petrović.
“Danas, kada treba da odlučim da li svoj život okrenuti medicini ili menadžmentu, ja sam se odlučio da svoje dvije ljubavi objedinim. Činiću ono čime ću postati srećan. Ja odlazim! Odlazim u inostranstvo da se stručno usavršavam u pravcu menadžmenta u zdravstvu, kako bi sutra došao u svoju zemlju i svoje stečeno znanje primijenio kod nas. Da bi usavršio naš zdravstveni sistem uz što veću uštedu sredstava. Ne želim sjediti i govoriti kako nam zemlja nije ništa omogućila. Odlučio sam otići i vratiti se za dobrobit svih nas.”
Danijelove želje i planovi za budućnost su jasni a ono što poručuje mladim ljudima jeste da budu istrajni i hrabri za odluke koje donose u životu ,da se bore i ostaju u svojoj zemlji.
“Bez patnje čovjeku je teško biti dobar, ali bez obzira ja znam da svaki trud uložen nije uzaludan. I ni jedan do sada nije bio niti će! Za dobro se treba boriti kao vojnik, a koji vojnik može sam dobiti rat? Zato učinimo svi nešto za dobro danas i još bolje sutra”, poručuje Petrović.
Razgovor sa ovim mladim čovjekom započeo je Šantićevim stihovima a tako ga i završavamo.
“Ostajte ovdje ! … Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije;
gorki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije…”
Banjaluka.com / Autor: Mihaela Amidžić / FirstStep2018/19
1 komentar
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Zalosno je da ovakvu djecu olako pustamo strancima. Na stranu to koliko su u njega ulozili njegovi roditelji i drzava. Ovdje ostaju oni koji su kupili diplome,koji ne znaju sta je nadlaktica,a ata podlaktica,a o necem ozbiljnijem da ne pricam. Ovi koji o tome treba da vode racuna misle da nikad nece u bolnicu. Kad opali infarkt u pola noci molice Boga da ne nalete na sestru koja ne zna ukljuciti infuziju.
Prikaži/sakrij komentare