Ognjen Radumilo ekranizovao Ćopićevog “Ježurka”

Proteklog vikenda banjalučka publika je premijerno mogla da pogleda čuveno djelo Branka Ćopića u modernom duhu – kao animirani film “Ježurka Ježić”, u produkciji Radio Televizije Republike Srpske. Autor Ognjen Radumilo ponosno stoji iza ovog projekta, koji uključuje i video igricu i mobilnu aplikaciju “Ježurkova azbuka” u kojoj djeca kroz igru mogu da nauče pisati ćirilicu. Ognjen govori o značaju ovog projekta te uopštenom stanju umjetnosti danas u našoj zemlji.

Otkud ideja za stvaranje crtanog filma po motivima čuvene dječje pjesme Ježeva kućica?

“Branko Ćopić je pokretač čitave priče. On je iz Visoke Krajine kao što sam i sam. Ježeva kućica malčice asocira na ova današnja dešavanja, odlaženja mladih iz naše zemlje. Na kraju čitave priče, možemo uzeti i Aleksu Šantića koji je pričao “Ostajte ovdje”. Uglavnom, konkretno sam mislio o tome da je to nešto što treba da usadimo našoj djeci da je njihova kuća svetinja. Branko Ćopić sam se nametnuo po sebi zato što je naš prevođeniji, a po meni i najbolji dječji pisac, tako da je sve došlo samo od sebe.”

Prosječan gledaoc nije ni svjestan koliko rada ulazi u animirani film. Koliko ste dugo radili na ovom filmu i kako je tekao taj proces?

“Na filmu je rađeno okvirno dvije godine. Napravio sam tri verzije filma, proces je relativno složen, ide od razrade scenarija, do modelovanja likova, pa teksturisanja istih, pravljenja okoline, znači jako složeno.”

Psiholozi hvale Vaš projekat. Kako ste došli do koncepta igrice i filma koji su edukativni za djecu i da li ste imali pomoć stručnjaka iz te oblasti?

“Samim tim što radimo za djecu, uvidio sam da mala djeca za koju ja radim, ustvari ne znaju čitati. I da je tu konkretno problem njihovog dolaska do znanja. Sama je po sebi došla ideja o tome da bi trebalo prvo naučiti slova pa da čitaju. Tako se razvijao čitav projekat. Usput sam primijetio, djeca par mojih prijatelja pišu nepravilno slova. I onda sam morao da konsultujem lingviste oko pravilnog čitanja i pisanja.”

Kako djeca kroz aplikaciju uče ćirilicu?

“Uče kroz zadatke, prvi zadatak koji sam im zadao kroz aplikaciju jeste da nađu slova. I kad uspiju u tome prelaze na sljedeći nivo kad nauče da pišu. U tom djelu igrice imaju smjernice.”

Kakva je bila reakcija djece na promociji?

“Promocija je prošla savršeno. Bilo je pedesetak djece, mukla je tišina bila čitavo vrijeme što je čudno za malu djecu. Samim tim, koliko sam ja shvatio, bili su zadovoljni. Testirana djeca su bila odlična, roditelji su im prvi put dopustili da koriste telefone. Dijete od tri godine naučio je da čita zahvaljujući ovom projektu.”

Da li ste se konsultovali sa svojim sinom u procesu pravljenja filma?

“Naravno, on je jedan od saradnika na video igrici. Dao je glas za samu igricu, a učestovali su i njegovi drugari. Bilo mu je drago što se pojavio i na televiziji, kao dječak od 12 zanimljivo je bilo.”

Radili ste i na festivalu Mali kompozitor. Da li vas rad sa djecom posebno nadahnjuje?

“Konkretno na Malom kompozitoru radim od njegovog početka. To je festival u kojem djeca pišu, pjevaju i komponuju pjesme. Po meni jedan od najljepših festivala što se tiče dječje zabave. Nadahnjuje me rad sa djecom u smislu da sve što radim, sem slikarstva, radim za djecu. A slikam isključivo za sebe. Još sam ja dijete u duši.”

Porijeklom ste iz malog grada Glamoča. Uspjeli se izdvojiti u većem gradu kao što je Banjaluka, kakav je bio Vaš put do uspjeha?

“Pa dobro, išao sam na fakultet, trudio se, upoznavao ljude i sistem funkcionisanja u relativnom velikom gradu. Smatram da kvalitet prolazi, isključivo kvalitet i da se svi moraju bazirati na tome da budu što bolji u onom što rade i ništa drugo ne može pomoći. Ne pomaže toliko ni ganjanje raznih stvari, samo kvalitet prolazi u nekoj ozbiljnoj verziji.”

Zaposleni ste na RTRS-u, da li stalni posao pomaže jednom umjetniku samo da plati račune, koliko ga to ograničava u njegovom stvaranju a koliko pomaže?

“Za Radio Televiziju Republike Srpske radim već 5 godina, jako sam zadovoljan saradnjom sa njima. Ne bi ja to nazvao rad za nego saradnja. Računi ok, mora neko da ih plaća. Ja svoje slobodno vrijeme imam za svoju zabavu, što je za mene stvaranje.”

Ima li interesovanja za umjetnost u Republici Srpskoj, može li se živjeti od nje?

“Sama umjetnost je definisana nešto što čime se ljudi bave kad su sve potrebe podmirene. Kod većine malih ljudi to nije slučaj. Umjetnost je i stvar koju je teško razumjeti, ja u svom sistemu bavljenja sa istom, smatram sebe samo slikarom, a od slikara konkretno mogu preživjeti. Ali da dobro živim, baš ne mogu.”

Koliko za umjetnika danas bitno da se predstavlja na internetu?

“Veoma bitno, pošto samim time se otvarate tržištu čitave planete. Svaki umjetnik danas treba dobro znati barem engleski jezik i naravno, treba imati nešto što će ponuditi svjetskom tržištu. Ograničavanje na mali prostor poput Republike Srpske ili Bosne i Hercegovine bi bilo jako tužno za jednog širokog čovjeka koji pokušava da promijeni i svijet, šta god to značilo u njegovom slučaju.”

Kakav je Ognjen Radumilo privatno? U čemu uživate u svom slobodnom vremenu?

“Ustajem svako jutro u 4 sata, obožavam isključivo da radim i druženje sa svojom ženom, sinom i psom. A ustajem tako rano zato što svi spavaju do 8, pa tu imam četiri sata za rad. Uglavnom obožavam da radim, tu sam slobodan i samo svoj što bi rekao Ježurko Ježić. Moja kuća je moj rad. Zato mnogo radim, da stignem sve inače ne bi imao ni vremena ni volje.”

Za kraj, Vaši budući planovi – planiraš li neke nove projekte i izložbe u 2019.?

“Sad trenutno radim na izradi stripa i slikovnice Ježeva kućica. Kada to završim, baziraću se na svojim drugim aplikacijama i video igricama. Još čekam odgovor ljudi u RTRS-u, što se tiče nastavka saradnja po pitanju animiranih filmova.”

Banjaluka.com / Autor: Kristina Marković / #FirstStep2018/19