Istorija banjalučke gimnazije I

Gimnazija u Banjaluci je najstarija i jedna od najuglednijih obrazovnih ustanova u Republici Srpskoj. O njoj je podosta pisano, zna se i štošta što još nije zapisano, ali u njenoj prošlosti ima i sivih zona. Na gimnazijskom sajtu dat je relativno dobar, ali i nepotpun spisak svršenih gimnazijalaca. Ovaj je tekst pokušaj da se spisak upotpuni.

U Banjaluci je 20. aprila 2012. godine potpisan protokol o saradnji Arhiva glavnog grada Budimpešte (Budapest Főv`ros Levélt`ra) i Arhiva Republike Srpske, kojim su predviđeni brojni oblici saradnje ovih dviju institucija. Istog dana su mađarske kolege u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske priredile izložbu “Neorenesansna arhitektura Budimpešte”. U toku uzvratne posjete, 13-17. maja 2013. godine, Arhiv Republike Srpske se u Budimpešti predstavio izvanrednom izložbom “Željeznice u Kraljevini Jugoslaviji 1918-1941”.

Ljubaznošću mađarskih kolega, iz čuvene peštanske ” Orsz`gos Széchényi Könyvt`r” (nacionalne biblioteke) na adresu Arhiva stigla je dragocjena dokumentacija koja popunjava neke od praznina u istoriji banjalučke Gimnazije.

Svi učenici koji se prvi put upisuju “imaju donijeti direkciji uredovnu liječničku svjedodžbu da nemaju tjelesnijeh pogrješaka ili bolesti koje bi mogle škoditi njihovijem školskijem drugovima”.

Naredbom od 6. juna 1905. na svim gimnazijama i realkama uvedena je upisnina u iznosu od četiri krune, kao i godišnja školarina u iznosu od 20 kruna (za Sarajevo 30 K). Od ove obaveze bili su oslobođeni samo najsiromašniji i zaslužni učenici, dok u pogledu obaveze uplate upisnine nije bilo izuzetaka.

Nastavni plan je sadržavao 15 predmeta: nauka vjere, bosanski jezik, njemački jezik, francuski jezik (3-8. razred), zemljopis (1-7. razred), povijest (2-8. razred), matematika, prirodopis (1-2. i 5-8. razred), fizika (3-4. i 7-8. razred), hemija (4-7. razred), geometrija i geometrijsko crtanje (2-8. razred), prosto rukocrtanje, krasopis (1-2. razred), gimnastika i filozofska propedeutika (8. razred). Iz desetog izvještaja Velike realke u Banjaluci za školsku 1904/05. saznajemo da se u školu upisalo 267 učenika, dok je kraj školske godine dočekalo njih 237. Od njih su 62 rođena u Banjaluci, u ostatku Bosne 153, a u ostalom dijelu Austrougarske 22 učenika.

Prema boravištu roditelja, 120 učenika je bilo iz Banjaluke, a 122 iz drugih mjesta. Po vjerozakonu, bilo je 96 pravoslavnih, 91 katolik, 30 muslimana, 15 izraelićana, od kojih sedam sefardskih (španskih) i osam aškenaskih (austrougarskih), četiri evangelista i jedan grkokatolik.

Učenici su bili uzrasta od 10 (osam učenika) do preko 20 godina (jedan učenik 6. i po dvojica učenika 7. i 8. razreda). Školsku “svjedodžbu I reda s odlikom” zaslužilo je 19 učenika, od kojih nijedan iz drugog i osmog razreda. Na popravni ispit upućeno je 18 učenika.

Direktor škole bio je August de Tartalja, koji je ovu dužnost obavljao od 1895. do 1909, kada ga je zamijenio dr Đorđe Protić. O Tartalji se sasvim malo zna. Kao profesor sarajevske Srednje tehničke škole objavio je 1895. neveliko “Uputstvo u kemijsku analizu”, prvu knjigu iz ove oblasti objavljenu u Bosni i Hercegovini.

Na Trgovačkoj školi u Mostaru predavao je 1866, a 1891. prelazi u sarajevsku Srednju tehničku školu. Pune dvije godine prije toga vršio je i dužnost okružnog prosvjetnog inspektora. Moguće je da je sa tog položaja saznao da će biti postavljen za direktora novoosnovane banjalučke realke, te da je pomenuto uputstvo na izvjestan način i bilo namijenjeno njenim nastavnicima ili učenicima.

I zaista, u školskom izvještaju za hemiju se navodi: “Svrha: Opitom stečeno razumijevanje procesa kojima nastaju tvarne promjene; uslovi pod kojima one nastaju, kao i pravilnost u njihovu pojavljivanju”, što navodi na zaključak da su u školi vršeni hemijski eksperimenti”. Tartalja je 1911. postavljen za direktora Učiteljske škole u Sarajevu, a krajem naredne godine je “premješten u zamoljeno trajno stanje mira”.

(Nastaviće se)

Zoran S. Mačkić, arhivski savjetnik u Arhivu Republike Srpske

Izvor: Glas Srpske