Nataša Pucar – Rezultat dobrog rada se uvijek vidi (Foto)

Nataša Pucar je jedna od pionirki odnosa sa javnošću u Bosni i Hercegovini. Iz njene inspirativne priče mogu učiti vlasnici firmi, PR stručnjaci, HR stručnjaci ali i mladi ljudi koji žele da se poslovno ostvare. Razgovarali smo sa njom o razvoju karijere, zašto mladi odlaze, kako postati uspješan i kako druge učiniti uspješnima.

Profesionalnom karijerom u ovoj oblasti se počela baviti prije 20 godina a ove godine je njen rad potvrđen jednom od najprestižnijih PROPR Awards 2019.

Šta je to danas drugačije u odnosu na to kako je bilo prije 20 godina?

Nataša se prijseća da je u korporaciji Bimal počela raditi prije tačno 15 godina. Nataša je krenula od nule i danas vodi sektor za odnose sa javnošću te firme.

Davne 2004. Godine sam počela raditi u Bimalu. To je bilo 4 maja i za desetak dana će biti jubilej od tačno 15 godina. Posao u privredi je jako izazovan. Svaki dan se dokazuješ. Bila sam prvi službenik za odnose sa javnošću u firmi. Jako izazovno krećeš od nule. Danas je to mnogo drugačije kad iza sebe imaš cijeli odjel korporativnih komunikacija. U realnom svijetu se strateško razmišljanje dešava svaki dan. Pratiti kako se biznis kreće, koji su rizici i kako iz toga izvući dobre priče je pravi izazov.

Koliko se promijenila generalno profesija zadnjih petnaest godina?

Prvo saopštenje za javnost sam poslala davne 2004. godine. Tad je važno privući pažnju print medija i televizije. Najvažnije je bilo da  TV ekipa dođe i uradi priču. Danas je bitno da digitala, print a print je potpuno nebitan. Ostao je TV bitan još uvijek.

Digitalizacija je postigla da su danas svi dostupni, i da je interpersonalna komunikacija jako loša. To se vidi i na intervujima za posao. Ljudi su dobri stučniji ali je najteže iskomunicirati. Danas je najvažnija živa riječ. Važno je da li ulijevaš povjerenje i da li znaš da iskomuniciraš.

Interesantna stvar je da ni jednu krizu ne smiješ prvo preko digitale komunicirati. Mora se vidjeti osoba koja komunicira. U krizi je čovjek presudan.

Kako mladi danas razmišljaju i šta nam donose nove generacije?

Prije par dana sam intervjuisala y generaciju. Sršeni student informatike, očekivani instant uspjeh. instagram, lijepa slika, lijepa kola…. lijepo lijepo… i brzo. I navike su postale instant. Ljudi očekuju da se sve dešava brzo. Generacijski jaz koji postoji između nas je dobro. Znanja koja oni nose su značajna i važno ih je povezati sa iskustvom koje naše generacije imaju. To može biti sjajan spoj. Tako da ne trebamo se bojati novih generacija. Treba ih spojiti ono što oni donose i ono što smo mi prošli u svijetu komunikacija do danas.

Ljudi nisu prolazni već oni očekuju bolje za sebe. To ne znači da su ljudi loši. Ljudi koji stagniraju odlaze. Oni gledaju svoj interes i ono što je najbolje za njih. Profesionalni i lični razvoj je ključ za zadržavanje osoba. Bitno je da osoba raste i u osobinama. Ako čovjek ne osjeća da raste nema te plate koja će ga zadržati. U Brčkom nemamo kino, pozorište imamo jedantput godišnje, nemamo ljekara specijaliste za mnoge stvari. Odlazak ljudi nije samo slika preslikavanja ekonomije nego široke životne slike života u BiH.

Šta za tebe predstavlja PROPR i nagrada koju si dobila?

Pije pet ili šest godina nisam bila ljubitelj ovakvih konferencija. Moj tempo rada je takav da sebi ne mogu priuštiti veći utrošak vremena. Međutim, PROPR je drugačija konferencija od svih do sad. Konferencija je takva da je kultura druženja, ideš od stola do stola i pozdravljaš ljude koje vidiš godinama. Takođe svake godine upoznaješ nove i širiš kontakte. Organizator Koletić je osoba koju ne možeš izmisliti. Sa tom harizmom se moguće samo raditi.

Šta je tvoja ja najveća profesionalna satisfakcija?

Naš rad je nešto što se ne može sakriti. Google pamti sve. Moja najveća satisfkacija je mentorski posao i pomaganje kolegama. Ljudi s kojima ja radim i koji radi pod mojim mentorstvom su zaista izvrsne kolege. I glavna potvrda mog uspjeha će biti kad ljudi koji rade u mom timu počnu dobijati nagrade. To će za mene biti najveći uspjeh.

U našoj državi je strašno izazovno raditi u sa hranom. Konzumenti nemaju lojalnosti proizvodu a sa druge strane mi imamo veliku odgovornost da uvijek ispostavimo isti ili bolji kvalitet. Kada govorim u ime moje firme ja govorim u ime 245 kolega koji svaki dan rade svoj posao. Time je moja uloga i odgovornost još veća.

Banjaluka.com