Udaljite se od negativnih uticaja

Trenirajmo vještine pozitivnog razmišljanja. Jedna od najvećih blagodati pozitivnog razmišljanja je što nas ono distancira od negativnih uticaja iz okruženja.

Već od ranog djetinjstva izloženi smo, kako pozitivnom, tako i nažalost negativnom programiranju roditelja, rodbine, prijatelja, ustanova, medija i okoline. U nas su usađivana određena pravila ponašanja, određeni ciljevi, određena mjerila. U želji da nas društvo prihvati i da imamo osjećaj pripadnosti, prihvaćamo ne samo njihove afirmacije, već i mnogobrojnije negacije pa s godinama postajemo pesimističniji i ogorčeniji te si uskraćujemo mnoge blagodati zbog krivih, ograničavajućih uvjerenja.

Budući da smo svi bez iznimke od malena akumulirali nebrojene negativne tvrdnje iz svoje okoline i time smo negativno programirani, potrebno je te negativnosti zamijeniti pozitivnima. Drugim riječima, reprogramirati se.

Sva društva, posebno patrijarhalna, nameću svoj restriktivni sustav vrijednosti – razna vjerovanja i stavove. Tko to prihvati bit će prihvaćen u društvu. Budući da svi žele biti prihvaćeni, automatski prihvaćaju nametnute forme razmišljanja, koje im više štete nego koriste. Nisu sve društvene norme štetne, ali mnoge su vrlo ograničavajuće, i imaju za cilj pojedince učiniti poslušnima. Ako učimo djecu da prihvate restriktivna uvjerenja, kod njih će se pojačati samoograničavajuće i destruktivne tendencije kao što su: kronična nesigurnost, bojažljivost, hipersenzibilnost, depresivnost, agresivnost, fobije i sl.

Odgovornost društva je da usmjerava svoje članove, pogotovo one u formativnim godinama, na put koji za čitavu zajednicu donosi dobro. Najvažnije je polaziti od toga da društvo može biti sretno i uspješno tek ako su njegovi pojedinci takvi, a ne obrnuto. Nažalost, pojedini ograničeni umovi krivo su uvjereni da nešto što je dobro za pojedinca nije uvijek dobro i za zajednicu, pa tako ograničavaju pojedince misleći kako će društvo time nešto dobiti, ili u većini slučajeva, kako će oni osobno nešto time dobiti. Ovakav zamagljeni pogled na svijet proizlazi iz suludog uvjerenja da, ako netko ima više, ja ću imati manje. U stvarnosti je slučaj obrnut – što su pojedinci sretniji i ispunjeniji to će cjelokupno društvo biti sretnije i prosperitetnije. Živimo u svijetu u kojem ima više nego dovoljno svega za sve.

Ispiranje mozga je nažalost česta pojava u društvu, pa je važno znati to prepoznati i tome se oduprijeti.

Izvor: Nezavisne