Rakija i led među glumačkim podvalama

Padovi na sceni, rakija umjesto vode, pogrešna scenografija, nekontrolisan smijeh samo su neke od situacija koje su zadesile domaće glumce tokom igranja predstava.

Iako su u nekim momentima nepoželjni, ovi neočekivani preokreti čine pozorišnu scenu živom, a glumcima su uvijek dobar povod za iskren smijeh.

“Na premijeri “Gospođe ministarke” zapela sam za prag, noge su mi odletjele u vazduh i, naravno, pala sam. Publika je mislila da je tako izrežirano i dobila sam aplauz, ali i ogromne modrice”, prisjetila se glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske Miljka Brđanin-Babić.

Veliki stres za svakog glumca, kako je rekla, je kada mora da zamijeni kolegu u nekoj ulozi.

“To mi se desilo jednom prilikom, a da stvar bude gora, bili smo na festivalu. Od velike treme, kada sam doputovala na festival, razboljela sam se i izgubila glas. Žena sa jedva čujnim glasom u tuđoj ulozi na festivalu. Trebalo je to preživjeti”, kazala je Brđanin-Babić.

Međutim, publika često ne prepozna sve glumačke greške, a te anegdote grade umjetničku intimu koju ansambl doživljava na sceni.

Glumac nacionalnog ansambla Srpske Aleksandar Stojković Piksi pamti mnogo komičnih situacija, ali i sitnih podvala, koje su godinama prepričavane u pozorištu.

“U komadu “Porodične priče” umjesto vode sipali su mi rakiju. Diplomsku predstavu pamtim po pet kilograma leda, koji su krišom stavili u vodu sa kojom je trebalo da operem noge”, kazao je Stojković.

Prisjetio se kada je zabunom u predstavi “Hasanaginica” postavljena pogrešna scenografija.

“Dok su Hasanaga i njegov pomoćnik razgovarali kao da su u vojnom logoru, dovezena je scenografija kancelarije. Poslije ovakvih scena danima imamo razloga za smijeh”, istakao je Stojković.

Nije rijetkost ni da glumci oslove kolege pogrešnim imenom.

“U predstavi “Ožalošćena porodica” Željko Stjepanović mi se često obrati sa “Vaso”, umjesto sa “Taso”. Svi se tada suzdržavamo da ne puknemo od smijeha”, dodao je Stojaković.

Svakom glumcu desilo se bar nekoliko puta da zaboravi tekst, pa ni Vladimir Đorđević nije izuzetak.

“Igrali smo komad “Ludnica” na tvrđavi Kastel, gde nije bilo suflera, a ja sam zaboravio tekst. Trebalo mi je nekoliko sekundi da nastavim dalje, ali za mene je to bila vječnost”, rekao je Đorđević.

Koncentracija

Glumac Narodnog pozorišta RS Ljubiša Savanović ima problem sa koncentracijom kada se na sceni dešava nešto smiješno.

“Nema šanse da obuzdam smijeh i kada sam sa nekim kolegama iz ansambla na sceni, baš moram da pazim”, kazao Savanović.

Izvor: Glas Srpske