Tuga – bolest koju (ne)treba liječiti?

Američki psihijatri smatraju da je tugovanje poslije smrti bliske osobe – bolest kao i svaka druga i da je treba liječiti, dok njihove evropske kolege kažu da je riječ o sasvim prirodnom procesu koji ne zahtijeva tretman.

Psihijatri iz SAD uvrstili su na popis duševnih bolesti i tugovanje nakon smrti voljene osobe. Mnogi stručnjaci postavljaju pitanje: Kada žalost prelazi u depresiju?

Američko Udruženje psihijatara objavila je novo izdanje dijagnostičkog priručnika kojim se kao bolesti definišu i mnoga stanja koja se do sada nisu nalazila na popisu bolesti za koje je potrebno liječenje ili bolovanje. Među njima je i – tuga.

Prema novoj definiciji koja bi mogla, što se tiče dijagnostike, uticati i na službeni popis Svjetske zdravstvene organizacije /WHO/, pa tako i na ostatak svijeta, tuga se pretvara u depresiju, dakle stanje koje je potrebno medicinski tretirati već nakon dvije sedmice.

Ali, mnogi evropski ljekari nisu saglasni sa ovom definicijom.

Neko intenzivno tuguje i formalno iskazuje sve simptome depresije, ali to ne znači da je ta osoba bolesna, smatraju evropski psihijatri.

Većina onih koji tuguju bez lijekova i tretmana nakon nekog vremena prebrode smrt voljene osobe ili neki tragični događaj.

Ta bol može trajati mjesecima ili godinu dana, ali ona ne mora biti liječena – smatraju oni.

NJemački psiholozi i psihijatri sa velikom skepsom gledaju na novi katalog dijagnostike bolesti iz SAD i govore o “medikalizaciji problema u društvu”, što bi moglo dovesti do toga da oni koji su stvarno bolesni ostanu bez potrebne medicinske pažnje.

Jedna od višegodišnjih spornih tema među stručnjacima jeste tretman “pomodnog” ADHS-a /poremećaja hiperaktivnosti i pomanjkanja koncentracije/ kod djece – navodi “Dojče vele”.

U Njemačkoj svaki peti dječak u dobu između sedam i dvanaest godina nosi dijagnozu ADHS. Svaki deseti se liječi medikamentima.

Izvor: Agencije