Zašto duvamo svjećice kada slavimo rođendan?

Tokom srednjeg vijeka slavljenje rođendana bilo je zabranjeno, jer se smatralo da rođendani, kao dio paganske zaostavštine, predstavljaju prijetnju za hrišćanstvo.

Ideja o slavljenju rođendana datira još iz davne, paganske prošlosti naroda. Kao dio paganske zaostavštine, sa dolaskom hrišćanstva biva potisnuta, pa čak i zabranjena.

Pagani su vjerovali da zli duhovi vrebaju ljude oko svakog značajnog datuma i perioda koji donosi promjene. Jedan od najznačajnijih datuma u životu svake osobe je dan njegovog rođenja, tj. dan kada postaje za jednu godinu stariji.

Stari Grci su vjerovali da svaku osobu na njen rođendan pohodi njen duh zaštitnik i kraj nje stražari. Duh zaštitnik je veza čovjeka sa određenim božanstvom na čiji rođendan je rođen. Oni su i zaslužni za to što rođendanska torta danas ima svjećice, a ideju su vjerovatno “pozajmili” iz Egipatskih svetkovina prilikom krunisanja faraona.

Svijeće na tortu stavljane su da bi otjerale zle sile. Vatra na slavljeničkom kolaču bila je simbol svjetlosti i borbe protiv tame. Osim toga, Grci su pravili kolač u obliku Mjeseca koji su nosili na žrtvu Artemidi, a ukrašavali su je svijećama, kako bi kolač što vjernije predstavljao Mjesec.

U starom Egiptu se poput rođendana slavio datum krunisanja faraona, tj. datum kada je on postao božanstvo. Za vladare je tako datum krunisanja bio važniji i od datuma rođenja. Najstariji zapis iz Egipta o proslavljanju rođendana datira negdje oko 3.000 godina prije nove ere, mada egiptolozi tvrde da je ovde rikeč o proslavi krunisanja, tj. faraonovog rođenja kao Boga.

Rimljani su bili prvi narod kod kojih su se slavili rođendani običnih ljudi. Ipak, rođendane su slavili samo muškarci.

Sa dolaskom hrišćanstva, ovakva tradicija i običaji su gušeni, jer su smatrani jeretičkim i opasnim, pa je tokom srednjeg vijeka slavljenje rođendana bilo skoro sasvim iskorijenjeno. Dugo se i umjesto datuma rođenja slavio datum krštenja, kao svojevrstan kompromis između hrišćanstva i tradicije.

Povratak rođendanskoj tradiciji

Prvo svjedočanstvo o pravljenju rođendanskog kolača ili torte u novije doba potiče iz 15. vijeka. Njemački pekari su u svoju ponudu tada uvrstili i specijalan jednoslojni kolač koji se najviše kupovao za djetetov prvi rođendan. Takva tradicija je nastavljena sve do 18. vijeka, kada su na rođendansku tortu dodate i svjećice, a djeca počinju da slave svaki rođendan (ne samo prvi). Ova verzija proslave rođendana nazvana je Kinderfest (dječija svetkovina) i predstavlja preteču dječijih rođendanskih žurki kakve se danas prave.

Kinderfest se proslavljao u specijalnim ceremonijalnim halama. Pošto su Njemci vjerovali da zle sile mogu djetetu ukrasti dušu na dan rođenja, dječiji rođendani su proslavljani tako što slavljenik stane u sredinu hale i okruže ga ostala djeca i njihovi roditelji. Kako bi zaštitili slavljenika od zlih duhova, gosti su u hodali oko njega u nekoj vrsti kola i pjevali prigodne pjesme. U to vrijeme još nije postojao običaj rođendanskih poklona. Bilo je sasvim dovoljno da gosti izraze svoje dobre i lijepe želje slavljeniku i donesu dobre namjere. Ako bi neko i donio poklon, to se smatralo dobrim znamenjem i znakom da će djetetu godina koja dolazi biti izuzetno dobra.

Izvor: Banjalučanke.com