Samo u jednom danu Napolitanci pojeli 60.000 pica

Samo u jednom danu Napolitanci su narucili i pojeli 60 hiljada pica, nakon sto je italijanska vlada, u okviru popustanja mjera zabrane zbog epidemije, odobrila da picerije mogu da dostavljaju jelo na kucnu adresu.

Narudžbina je bilo toliko da su picerije morale da prave listu čekanja, a najtraženije su bile pica “Margerita” i “Marinara”, koje su i njajednostavnije po sastavu.

Impresivan rezultat, čak i za Napolitance, utoliko više, što je radilo između 30 i 40 odsto ukupnog broja picerija u gradu, pekle su samo one koje su uspjele na vrijeme da dezinfikuju radni prostor, poslije odluke da je rad picerija ponovo dozvoljen prije dva dana.

Iz Napulja je i vijest da je lokalni vlasnik picerije Eriko Porcijo pokrenuo humanitarnu akciju pod nazivom “Jedna korona pica”.

Cilj akcije je da se svaki dan isporuči najmanje 50 pica pojedincima ili porodicama koje nemaju para.

Prema nekim istoričarima, pica je rođena još u vrijeme antičkog Rima, kada su vojnicima koji su ratovali za carstvo, davali brašno, i još neke namirnice, a oni su se morali sami da se snađu kako da od toga sto dobiju naprave jelo.

Tijesto pice bilo je za njih zamjena za posudu, tanjir iz kojeg su jeli. Svjetsku slavu pica je stekla u Americi, osamdesetih godina, gdje su je se sjetili i počeli praviti i prodavati siromašni italijanski emigranti.

Osamdesetih godina “kao slavna”, pica se vratila u domovinu.

Picerije su postale omiljeno mjesto porodičnog izlaska na ručak, i od prvih najjednostavnijih i po sastojcima najsiromašnijih, lista pica se proširila na više od stotinu.

Gotovo svaka italijanska regija ima neku svoju, posebnu picu.

To je jelo koje se jede gotovo svugdje u svijetu, ali dobri poznavaoci tvrde da onome ko jednom okusi picu u Napulju, više ni jedna neće biti dovoljno dobra ni ukusna.

Specifičnost joj daje tijesto, koje mora biti u isto vrijeme tanko, hrskavo, ali ne i tvrdo, a sastojci samo dodaju, ili oduzimaju, ukus i kvalitet ovom jelu.

Izvor: Agencije