Naša karatistkinja imala dvije saobraćajke, ali i dalje niže pobjede (Foto)

Kada padneš, najvažnije je ustati i nastaviti, time se vodila i osamnaestogodišnja Marina Milosavac, iz Čelinca, koja se uprkos povredama bavi karateom i za sada ima preko 100 medalja za svoj trud i marljiv rad.

Ova djevojka, pored uspjeha u sportu koji voli, ne zapostavlja ni obrazovanje, jer je kako kaže, odličan učenik Ekonomske škole u Banjaluci.

Karate od pete godine

„Karateom se bavim od svoje pete godine. Sve je počelo kada sam sa tatom gledala na TV borilačke filmove i uvijek mi se sviđalo da su djevojčice jače od dječaka. Nakon toga, rekla sam tati da želim da treniram karate, dok je mama uvijek mislila da ću biti balerina jer sam bila mirna i povučena“, počinje nam svoju priču Marina.

Dodaje da joj se odmah na prvom treningu sve svidjelo i u prvi momenat je, kaže, znala da želi da osvaja medalje i da ostvaruje dobre rezultate.

Iz Čelinca prešla u Banjaluku

„Treniranje sam počela u sklopu sekcije u Čelincu, nakon toga sam se prebacila u klub iz Banjaluke i tu sam bila par godina i poslije toga sam se 2016. godine prebacila u sadašnji klub „Karate klub Banjaluka“ i tu radim sa trenerom Mirkom Martinovićem“, priča nam Marina.

2016. godine zadobila prvu tešku povredu

Marina je iste godine, imala saobraćajnu nezgodu, u kojoj je zadobila tešku povredu koljena, zbog koje je morala pauzirati godinu dana. Govorili su joj da se više neće moći ni vratiti karateu, zbog složenosti povrede.

„U tim momentima, nisam dala sebi da odustanem, iako mi je bilo teško, kad su mi svi govorili da neću ništa postići. Uz mene su tada bili samo moji roditelji, trener i doktori i uz trud sam se vratila treniranju 2017. godine“, kaže Marina.

Godinu dana nakon povrede, osvaja medalje

Te godine, ova mlada i uspješna karatistkinja, osvojila je srebrnu medalju, na školskom prvenstvu BiH, nakon čega je otišla na Balkansko prvenstvo u karateu gdje je osvojila četvrto mjesto.

„Poslije toga sam se trebala spremati za Svjetski kup u Umagu, međutim, ovaj put nije povreda, nego materijalni uslovi. Bilo je to jako skupo takmičenje i tu mi je pomogao Goran Kurtinović, vlasnik restorana „Le Coq“. Tog čovjeka do tad nisam ni poznavala. U Umagu sam bila u izuzetno jakoj konkurenciji jer su se promijenila pravila zbog kojih sam ja bila u grupi sa Evropskom prvakinjom, trećeplasiranom u Evropi i prošlogodišnjom viceprvakinjom Evrope. Bez obzira na konkurenciju, napravila sam dobar rezultat jer sam u kategoriji od 80 takmičarki, bila među 50, što je za moj povratak bilo jako dobro“, ispričala nam je Marina.

2018. godine, još jedna povreda

Poslije toga, kaže ona, 2018. godine sam se spremala za Državno i Balkansko prvenstvo, međutim 1. novembra, imala sam još jednu saobraćajnu nezgodu, gdje sam zadobila povredu leđa.

„Povreda nije bila toliko kompleksna ali sam imala velike bolove zbog kojih je ostala trajna povreda koja se ne može izlječiti i koja mi svakodnevno pravi probleme, ali sve to istrpim. Tako da te godine nisam išla na Balkansko prvenstvo, međutim ove godine sam se baš mnogo spremala za to prvenstvo i na samo takmičenje sam išla skroz opušteno“, kazala je Marina.

Prema njenim riječima, bila je u kategoriji sa takmičarkama od 18 do 21 godinu, i uglavnom su sve takmičarke bile starije od nje.

Na Republičkom prvenstvu osvaja zlato

„Kada sam otišla na Republičko prvenstvo, koje se održavalo u avgustu ove godine u Višegradu, niko od mene nije očekivao medalju, ali sam ja na tom prvenstvu osvojila zlato, koje sam rekla da ću osvojiti. Vjerovala sam u sebe i vjerovala sam da ja to mogu i to sam dokazala. Nakon tog takmičenja, odmah sledeći vikend sam isla na Prvenstvo BiH na koje sam takođe krenula po medalju, zlatnu ili bronzanu, jer srebrnu ne volim, baš kao ni broj dva“, priča nam Marina.

Ističe da je konkurencija na tom takmičenju bila izuzetno jaka, jer je ona prije toga bila u juniorskoj kategoriji, a sada je u novoj kategoriji od 18 do 21 godinu.

„Odmah u prvom kolu sam se borila sa prošlogodišnjom prvakinjom te nove kategorije iz Federacije BiH, koju sam dobila, ipak, izgubila sam finale ali osvojila treće mjesto. Sada slijedi Balkansko prvenstvo u Sloveniji, prije toga ću imati par kontrolnih turnira do kojih ću se, nadam se, oporaviti, ali mislim da hoću, tako da se nadam medalji“, istakla je Marina.

Koliko je teško baviti se karateom?

“Teško je jer su treninzi stvarno naporni koji su svakodnevno, a kada se spremamo za neka veća takmičenja, treninge imamo i po dva puta dnevno ili se dva treninga spoje u jedan, koji traju po tri, četiri sata. Teško mi jer ja živim u Čelincu, a u školu i na trening idem u Banjaluku, što znači da kada sam prva smjena u školi, kući se vratim oko 23 časa, a nekada i u 23:30“, kaže Marina.

Ali opet, kaže ona, kroz brojne povrede u njoj se javila želja da nastavi još više i da ostvaruje što bolje razultate.

“U meni se nikada nije probudila misao „dosadilo mi je ovo, želim da prestanem trenirati“, normalno, nekada mi bude dosadan trening ali sve to prođe“, pojasnila je Marina i dodala da je medalje nakon što je osvojila 100 prestala brojiti.

Majice Le coq

Ova perspektivna mlada djevojka, u znak zahvalnosti, što je vjerovao u nju i pomogao joj, na sva takmičenja nosi majice restorana „Le coq“ i u njima se slika sa medaljama.

„Karate je sport u kojem sve sami sebi morate plaćati, a ja sam iz Čelinca koji je mala sredina i ima ljudi koji pomognu od srca, međutim Goran je bio jedini koji je uz mene baš na svakom turniru kada treba i na tome sam mu mnogo zahvalna, jer mi pomoć znači“, objasnila je Marina.