Mihajlo Čeprkalo: Kruna i pečat na najbolju godinu

Za većinu građana Republike Srpske 2016. godina je protekla uobičajeno, kao i većina drugih, sa svakodnevnim problemima i ponekim srećnim trenucima, ali za plivača iz Banjaluke Mihajla Čeprkala (17) ona će zauvijek ostati duboko urezana u pamćenje kao jedna od najboljih ikada.

Mladi plivač “22. aprila” je odličnim rezultatima na Svjetskom prvenstvu u Kazanju izborio dvije B olimpijske norme od kojih ga je ona na 1.500 metara slobodno odvela na najveće planetarno takmičenje. Tamo je zauzeo 37. mjesto i, prije svega, ispunio sve dječačke snove. Bio je učesnik i evropskih Olimpijskih igara za mlade u Tbilisiju, a osvojio je dosta medalja na domaćim i takmičenjima u regionu. Godina mu je začinjena time što je proglašen za najboljeg sportistu RS u tradicionalnom izboru “Glasa Srpske”.

Ove sezone desile su Vam se nevjerovatne stvari, od Rija, pa do priznanja na kraju godine. Vjerujem da će Vam 2016. zauvijek ostati u lijepom sjećanju.

ČEPRKALO: Pamtiću 2016, ne vjerujem da ću ikada zaboraviti to što sam proživio ove godine, to iskustvo se rijetko kada dogodi u životu. Odlazak na Olimpijske igre sve je zapečatio. Svih 12 godina treniranja samo sanjao odlazak na Igre, uvijek sam bio sumnjičav, međutim, završio sam godinu na veoma visokom nivou uprkos svim stvarima koje su me pratile, od povrede ramena do svega ostalog.

Koliko Vam znači to što ste proglašeni za najboljeg sportistu RS, da li je to kruna na ovu uspješnu godinu?

ČEPRKALO: Definitivno, šlag na tortu. Velika mi je čast što sam u ovoj konkurenciji osvojio nagradu. Dobio sam je od šampiona kakav je Aleksandar Šapić, što me je dodatno učinilo ponosnim.

Da li ste upoznati sa podatkom da ste drugi najmlađi osvajač prvog mjesta u istoriji? Ispred Vas je samo Vanja Mandić koja je 1995. godine imala 16 godina.

ČEPRKALO: Oh, stvarno? Nisam znao taj podatak. Veliko mi je zadovoljstvo, to je još veće priznanje za mene.

Kako Vam je djelovao završni dan Izbora sportiste?

ČEPRKALO: Sve je bilo dobro, počevši od prijema u “Glasu”, pa zajedničkog ručka, generalne probe, do same ceremonije. Što se tiče sportista, bilo je fino druženje, to nam je prilika da se okupimo poslije naporne godine.

Kakve su bile reakcije porodice i prijatelja na osvajanje prvog mjesta?

ČEPRKALO: Malo je reći da su majka i otac zadovoljni. Sve nas je uhvatila velika euforija. Osjećaj je prelijep, jer sam ovim svoje ime zauvijek upisao u istoriju sporta Srpske. Što se tiče ostalih, primio sam veliki broj poruka od drugova i kolega iz razreda, takođe javljali su mi se poznanici iz drugih zemalja.

Možete li uporediti popularnost na početku i sada na kraju godine?

ČEPRKALO: Nije mi drago da o tome pričam, ali mnogo se promijenilo. Ne volim popularnost, ali desi se ponekad da primim koju čestitku, ali to je popratna pojava sporta i dobrih rezultata.

Na Igrama u Riju ste upoznali svoje idole, neke od najvećih sportista. Ko je na Vas ostavio najveći utisak?

ČEPRKALO: Najdraže mi je bilo vidjeti Novaka Đokovića kojeg sam mali milion puta gledao preko TV-a. Sa njim sam uspio razmijeniti nekoliko rečenica. Pitao me je kako je u Banjaluci, za razliku od ostalih koji su bili manje-više poslovni. Takođe, veliko zadovoljstvo je bilo plivati pored Majkla Felpsa na treningu i to mi je ispunio snove.

Vjerujem da iz Brazila nosite puno lijepih uspomena. Čega se rado sjetite?

ČEPRKALO: Ima puno anegdota, družio sam se sa mnogim sportistima. Dobio sam kapicu od Andrije Prlainovića, dao mi ju je lično nakon finala protiv Hrvatske. Tada sam otišao u paviljon gdje su oni slavili, vrata mi je otvorio Filip Filipović, a onda je Andrija ispunio obećanje koje mi je dao. Takođe, dobio sam majicu od Miroslava Raduljice i poklonio sam je drugu.

Kod nas je vrlo teško uspjeti i izvući se iz prosjeka. Doskoro nismo imali ni adekvatan bazen, ni druge uslove. Šta je formula za uspjeh?

ČEPRKALO: Otkako smo dobili bazen, dobili smo sve, jer je nama potrebna voda i teretana. Pored toga, idemo na pripreme na planine, što sami finansiramo. Nemamo prostorija za oporavljanje pa improvizujemo sa ledom. Ono što je prednost je to što je Banjaluka mala i sve nam je na jednom mjestu. Kada odem na pripreme, negdje treba pola sata ili više da odete od jednog od drugog mjesta, pa gubimo dosta vremena na putovanje, a kod nas je sve na pet minuta. Uz trenera, porodicu i drugare iz kluba sa kojima postoji rivalstvo samo u vodi, tu je i veliki motiv uz koji se sve može. Bez toga i volje se ne može ništa koliko god bio talentovan, to znam iz iskustva. Tokom priprema plivam pet sati dnevno, plus što idem u teretanu, tako da izgubim osam sati dnevno.

Kakvi su ti planovi za budućnost?

ČEPRKALO: Imam još godinu i po da završim srednju školu, pa imam želju da studiram u inostranstvu. Imam nekih opcija, ali o tom potom. Ne znam još, želim da odem u Rusiju, ali vidjećemo. Što se tiče plivanja, zdravlje mi je najvažnije, prvo moram sanirati povredu ramena. Nastaviću sa plivanjem, ali škola mi je na prvom mjestu.

“Bema”

Na Izboru deset najboljih sportista RS zahvalili ste pojedincima na podršci. Koliko je potrebno još podrške od institucija i firmi da biste u budućnosti postali još bolji?

ČEPRKALO: S obzirom na to da mi je “Bema” pružila podršku od svih kojima sam poslao pismo, bio je red da zahvalim. Bilo je to velikodušno do njih. Potrebno je nekoliko takvih da bi se pokrila putovanja i pogotovo odlazak na pripreme na kojima sam proveo skoro dva mjeseca, bez Olimpijskih igara. Sve ukupno sam tri mjeseca odsustvovao od kuće, tako da to sve treba pokriti, troškove puta, takmičenja i odijela za plivanje. To je puno sredstava, uglavnom se mora tražiti, skupljati, ali snalazim se nekako.

Izvor: Glassrpske