Kineska dobrodošlica za trenera iz Banjaluke

Objavljeno: 11. 9. 2016 u 13:43h

Uz sve pogodnosti koje život ovdje nosi nije zanemariva činjenica da ja kao mlad trener ovdje zarađujem više nego 50 odsto trenera u muškoj Premijer ligi BiH, što mi svakako znači za moje dalje trenersko edukovanje, kaže Zoran.

Fudbal u Kini je u nevjerovatnoj ekspanziji, ulaže se i ogroman novac, a ljudi su ovdje veoma prijatni prema strancima i uslovi života su dobri, kaže Zoran Dimitrić (28) iz Banjaluke, koji je trenersku karijeru nastavio graditi u ovoj dalekoj zemlji i trenutno je na poziciji glavnog trenera u Dalian Football Academy.

Da ljubav prema sportu, trenerskoj edukaciji, ali i upoznavanju drugih kultura nema granica kod ljudi koji su otvoreni duhom, pokazuje upravo ovaj Banjalučanin koji se u osmomilionskom kineskom gradu našao spreman za nova iskustva, ali i da mlade kineske talente nauči pravim vještinama na terenu.

U Kinu je došao na preporuku kolege i prijatelja Jovana Dabića iz Niša, koji je tri godine radio s mlađim kategorijama u FC Šen Žen (prva kineska liga), a nedavno mu se priključio u Dalianu.

“Tu sam već nešto više od mjesec dana, radim u Dalian Football Academy, koja je bazirana na radu sa mlađim kategorijama. Ova fudbalska akademija broji oko 250 članova uzrasnih kategorija od od pet do 15 godina, sa kojima od stranih trenera radimo Jovan i ja i 11 kineskih trenera. Djeca su veoma inteligentna, ali je malo teže raditi s njima jer nemaju fudbalsku kulturu, ne gledaju utakmice na televiziji, ne igraju fudbal na ulici kao što smo mi igrali, ali imaju urođenu disciplinu i veliku volju za napredovanjem i takmičenjem, te je rad s njima veliko uživanje i izazov”, priča nam Zoran.

Svi spremni da pomognu

Iako im je glavni trener iz daleke Bosne i Hercegovine, ipak Kinezi u akedemiji znaju ponešto o ovoj sredini i neke sportiste.

“Neka djeca su čula za Novaka Đokovića, poneki za Edina Džeku. Stariji znaju za Jugoslaviju, a pojedini misle da je BiH bivša Sovjetska Republika, neki misle da je to manji grad u Rusiji, a iskreno, mnogi nisu ni čuli za BiH”, kaže Zoran.

On kineske sportiste trenira na engleskom jeziku, a kaže da je kineski jezik veoma komplikovan, međutim to ga neće obeshrabriti da ga uči, pa planira u skorije vrijeme uzimati časove.

“Zasad znam samo nekoliko osnovnih riječi: zdravo – nji hao, izvini – še še…”, dodaje Zoran.

Mnogo ljudi u ovom kineskom gradu ne priča engleski jezik, što nekad zna predstavljati problem, ali oni svi imaju pametne telefone, aplikacije i za čas si sve prevedu ili ti na brzinu pošalju lokaciju na mapi koja odmah izbaci koliko ti vremena treba pješice, autobusom ili taksijem i koliko to otprilike košta.

“Veoma su prijateljski nastrojeni prema strancima i svi su spremni da pomognu”, ističe Zoran.

Grad Dalian je, kaže, fantastičan, ali za kineske prilike poprilično mali jer ima oko osam miliona stanovnika. Upravo se u njemu ove godine održavao Svjetski ekonomski forum.

“Saobraćaj je izuzetno dobro organizovan, tako da se ne osjeti gužva, presija i stres koji veliki gradovi nose sa sobom. Veoma je čist i poprilično jeftin za život. Osnovne životne namirnice su za nijansu jeftinije nego kod nas. Autobuska karta košta osam feninga, metro sedam feninga, a taksijem se vozim po četrdesetak minuta za pet KM. Autobuske i metrolinije su veoma dobro povezane i organizovane”, govori Zoran.

Jedino što mu teže pada je privikavanje na kinesku kuhinju, mnogo je začinjena i ljuta, ali tu je, dodaje, mnogo restorana sa evropskom kuhinjom. Zoran je inače, između ostalog, bio jedno vrijeme glavni trener u Ženskom fudbalskom klubu Banjaluka, pa poredeći stanje sa Kinom, kaže da tamo normalno doživljavaju ženski fudbal i djevojke koje ga igraju, za razliku od naših prostora, gdje je to nažalost još tabu tema.

“Tako da je i ženski fudbal na daleko višem nivou nego u zemljama Balkana. Kineska reprezentacija je među top pet u svijetu”, kaže Zoran.

Dalji planovi

On u Kini ima ugovor na jednu godinu, plus još jedna godina, a s obzirom na to da je zasad prezadovoljan svim viđenim ovdje, te da je fudbal u nevjerovatnoj ekspanziji i da se ogroman novac ulaže, njegovi profesionalni planovi su vezani za Kinu u narednom periodu.

“Uz sve pogodnosti koje život ovdje nosi nije zanemariva činjenica da ja kao mlad trener ovdje zarađujem više nego 50 odsto trenera u muškoj Premijer ligi BiH, što mi svakako znači za moje dalje trenersko edukovanje”, kaže Zoran.

Zoran se susreće i sa ljudima sa naših prostora koji su tu profesionalno. Dodaje da je tu od ljudi sa naših prostora do prije nekoliko dana bio Milinko Pantić kao trener jednog od dva velika kluba u Dalianu, ali je u on u međuvremenu raskinuo ugovor i vratio se u Španiju.

“Glavni trener drugog velikog kluba je do neki dan bio slovenački bivši reprezentativac Ernin Šiljak sa kojim sam redovno u kontaktu, njega je naslijedio njegov dojučerašnji asistent Rusmir Cviko iz Sarajeva sa kojim takođe treba da se vidim ovih dana. Tu je i nekoliko ljudi iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske sa kojima sam u kontaktu i sa kojima se družim. Oni u glavnom rade kao profesori engleskog jezika ili slične edukatorske poslove i svi su veoma zadovoljni”, priča nam Zoran.

Priznaje da jedino što mu zasad nedostaje su utakmice Borca, kom od srca želi da se što prije vrati tamo gdje mu je mjesto, a to je je vrh BiH fudbala. Tamo gledaju svoja posla Zoran je posjetio oko tridesetak zemalja što kroz utakmice, razne fudbalske seminare i edukacije ili privatno, ali kaže da ubjedljivo najbolji utisak ostavlja Kina.

“To je zemlja koja napreduje nevjerovatnom brzinom, gdje je na vlasti komunistička partija, a ljudima nije zabranjeno da vjeruju u Boga, posjećuju hramove, slobodno se izražavaju i pokazuju svoja opredjeljenja. Ljudi su zadovoljni, nasmijani, opušteni, niko se ne gleda poprijeko niti je koga briga kako si obučen, svako gleda svoja posla i cijene te onoliko koliko si dobar prema njima i uspješan u svom poslu. Na ulicama je 95 odsto novijih automobila, za vrijeme radnog vremena su šetališta poluprazna, kafiće nemaju, tako da ne ispijaju kafe i ne gube vrijeme u šupljim pričama”, kaže Zoran.

Kinezi vratili izgubljenu torbicu

Zoran kaže da mu je mnogo pomogao da se adaptira Daniel, jedan sjajan čovjek i odličan trener iz Portugala, a s njim ima i jednu anegdotu.

“Jedno veče smo izašli s njegovim prijateljicama iz Rusije, nakon večere smo završili u noćnom klubu gdje smo popili par pića i krenuli kući. Kada smo se odmakli pedesetak metara od kluba, vidjeli smo da nekoliko Kineza trči za nama i pokušava da nam nešto kaže na veoma lošem engleskom. Na prvu loptu sam pomislio da je neki problem ili da hoće da nas opljačkaju, u stvari Daniel je zaboravio torbicu u klubu, a oni su trčali za nama da je vrate. U torbici je imao novac i lična dokumenta i sve je bilo na svom mjestu, a Kinezi su odbili novčanu nagradu koju im je ponudio”, kaže Zoran.

Biografija

Ime i prezime: Zoran Dimitrić

Datum rođenja: 10. 2. 1988.

Mjesto rođenja: Banjaluka

Trenerska karijera: FK Rekreativo U-15, ŽFK Banjaluka (asistent) ŽFK Banjaluka (glavni trener), ženska U-17 reprezentacija Bosne i Hercegovine (asistent), Dalian Football Academy Kina (glavni trener)

Trenersko zvanje (licenca): UEFA A

Izvor: Nezavisne

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

Nema komentara

Sakrij sve komentare

Prikaži komentare

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.

/sport/kineska-dobrodoslica-za-trenera-iz-banjaluke/||claudebot