Željko Bebek: Danas živim drugačiji rokenrol

Objavljeno: 31. 3. 2013 u 12:31h

Da bi se pojavio na sceni, nešto moraš tamo i donijeti. U ovim teškim vremenima ako ćemo narodu uskratiti zabavu pričom “Ovo ti je dobro ili nije”, ne znam gdje bismo stigli, smatra pjevač Željko Bebek.

bebek

A, on je na scenu i prije svega za svoje obožavaoce, nakon 12 godina pauze, konačno donio novi album “Kad poljubac pomiješaš sa vinom”. Slavni roker, koji je bio i prvi pjevač “Bijelog dugmeta”, otkako je sa šesnaest godina zasvirao u jednom bendu, do danas je ostao vjeran jedino muzici.

Nikada nije krio da je za ostale članove “Bijelog dugmeta” bio vezan isključivo poslovno, a ne prijateljski. Priznaje da je uživao u svakom trenutku nevjerovatne slave koja ih je pratila, ali i dodaje da je njegova vjerna publika ostala uz njega i u vremenima kada nije mnogo snimao.

Koliki je profesionalac, dokazao je i time što je na svom putu s porodicom do Kupresa, predložio da ovaj intervju bude urađen uz kafu u Banjaluci, umjesto mailom, kako smo prvobitno planirali. Tom prilikom se prisjetio i vremena kada je kao dječak dolazio u grad na Vrbasu kod tetke, koja je živjela u Trapistima.

“Tada su me ujaci kao dječaka od pet godina vodili po gradu i zaista su to uspomene koje ostaju za cijeli život. Sa najljepšim užitkom se sjećam kada smo prvi koncert van Sarajeva napravili u ‘Čajavcu’, koji je čak bio i prolongiran za jedan dan, zbog saobraćajne nezgode koja nam se desila kod Jajca”, počinje priču Bebek.

Dodaje da bi koncert u Banjaluci koji planira da održi ovog ljeta, u okviru turneje koju će realizovati u svim većim gradovima regiona, bio ostvarenje njegovih snova.

NN: U Banjaluci niste svirali godinama, no nekada ste vrlo rado i često dolazili u taj grad. Kakva Vas sjećanja vežu za grad na Vrbasu?

BEBEK: Banjaluku pamtim po velikim koncertima, početku moje karijere u “Boriku”, gdje sam imao i jedan od najljepših koncerata na početku svoje solo karijere. Onda je došlo jedno “sušno” vrijeme, dugo nisam bio tu i sad, kad spremam iznova promocije novog albuma, zamisao mi je da ću nastupiti u Banjaluci i to koncertom kakav spremam za Sarajevo, Zagreb i Beograd. Dakle, nastupom na kojem će biti i bend i filharmonija i prateći vokali i, naravno, sa pjesmama koje su ostale za sva vremena. Godine 2005, kada smo pravili povratničku turneju “Bijelog dugmeta” preskočili smo vaš grad, jer “Bijelo dugme” nije bilo mašina koja se spremala za Banjaluku, ali ovo je meni izvrsna prilika da ponovo dođem.

NN: Album “Kad poljubac pomiješaš sa vinom” došao je nakon 12 godina pauze. Zašto je trebalo da prođe toliko vremena da biste objavili nove pjesme?

BEBEK: Taj period je zapravo brzo prošao. U jednom trenutku sam odlučio da ne radim više studijske snimke, već samo ukoliko me neko od pjevača pozove za duet. Onda je došla povratnička turneja sa “Bijelim dugmetom” i na pripremi tih koncerata radilo se godinu dana i na određen način i to je zaustavilo moju ideju da uđem u studio. Potom sam sa kolegama Alenom Islamovićem i Mladenom Vojičićem Tifom napravio projekat “Kad bih bio Bijelo dugme”, koji je trajao četiri godine, i tada smo mnogo putovali i nastupali. A onda sam prije tri godine odlučio da pronađem nekoga s kim bih ušao ponovo u studio i napravio taj povratnički album.

NN: Šta je poslužilo kao inspiracija za naziv albuma?

BEBEK: To je stih iz pjesme “Tango” koju pjevamo Severina i ja. Činio mi se interesantan taj naziv i to me podsjeća na mene i moju suprugu Ružicu. Naši počeci druženja, a onda ljubavi bili su vezani za malo poljubaca i koju čašu vina. Na sreću, imamo puno vremena za romantiku, s obzirom na to da je ona na neki način PR u mom poslu i na taj način smo stalno zajedno kao što smo željeli i maštali dok smo se zabavljali.

NN: Koliko Vam je sada snimanje albuma izgledalo drugačije u odnosu na period od prije 15 godina? Ima li uopšte svrhe sada snimati album?

BEBEK: Pa baš zbog YouTubea vrijedi imati album. On nije interesantan u komercijalnom smislu kao proizvod koji će nekog privući ili da bi se zaradio novac, već više kao jedan dodatak u promociji pjesama, imena i mogućih koncerata. Dakle, koncerti su mjesta na kojem se publika i pjevač sjedinjuju. Nekada je to bilo preko ploča koje pustiš u kući pa si odmah blizu pjevača, danas to više nije tako.

NN: Spot za pjesmu “Kaldrma” rađen je u Sarajevu, kako je proteklo snimanje i zašto baš taj grad?

BEBEK: Tekst za pjesmu “Kaldrma” pisao je momak koji živi u Zagrebu, ali inače je iz Sarajeva. I, kada je pisao taj tekst, mislio je na mene, kao i na neke doživljaje iz vremena kada su ti prolazi i ulice u Sarajevu podjsećali na to da se ljubav vodila tako što su se ljudi sretali na kaldrmi, pa svi ti skriveni i stidljivi pogledi. Svidjela mi se ta ideja kao lijepa i romantična, ali i kao jedno podsjećanje na staru ljubav. Spot je trenutno u postpodrukciji i uskoro bi trebalo da se pojavi.

NN: Bend koji Vas danas prati čine mladi muzičari, koji, pretpostavljam, imaju malo drugačije, snažnije viđenje roka. Koliko Vam odgovara njihov pristup muzici i kako protiču Vaši zajednički nastupi?

BEBEK: Ti me ljudi mnogo podsjećaju na vremena kada smo moja ekipa i ja u neka davna vremena počinjali da se bavimo muzikom. Dakle, jedan blizak osjećaj za ritmom, sa glasovima punim energije. Većina izvođača iz moje generacije već odavno je otišla u pravcu pop, narodne ili džez glazbe, odnosno u mirnije vode. Ja sam ostao u rokenrolu i želio sam da nastavim sa novom ekipom koja će moće meni potpuno pratiti u prezentiranju svih pjesama. Oni sa istim žarom sviraju i pjesme “Ne spavaj mala moja muzika dok svira”, “Sinoć sam pola kafane popio”, ali i pjesme “Kaldrma”, “Gdje sam bio”…

NN: Da li je rokenrol i dalje stil Vašeg života? Čini se da Vas je porodica mnogo promijenila.

BEBEK: Onaj dio rokenrola koji je vezan uz muziku i dalje živim i drugačije ne bih mogao niti znao. Ali, onaj koji sam prije izvan muzike živio – živim za rokenrol, taj je danas malo drugačiji. Ispunila mi se želja da živim pored žene koju obožavam i da gledam djecu kako odrastaju i da budem stalno s njima. E, to sad više nije spojivo sa mjestima u kojima se rokenrol i dalje sluša. Ne izlazim u kafiće, tu i tamo odlazimo na velike koncerte koji se održavaju u regiji i to je sve. Sve ostalo vrijeme sam sa mojom porodicom, a moj rokenrol je kada sam ja na pozornici.

NN: Kako ste vidjeli “Bijelo dugme” u ono vrijeme kada ste pjevali u njemu i kada ste bili među najvećim jugoslovenskim muzičkim zvijezdama, a kako ste se osjećali kada se “Dugme” ponovo okupilo 2005. godine?

BEBEK: Isto je biti popularan i prije 50 godina i danas, a biće isto i za 50 godina. U to vrijeme kada je “Bijelo dugme” bilo najpopularnije, u periodu od 1976. do 1984. godine, nisam mnogo ni razmišljao o tome kolika je zapravo naša popularnost. Ali, kad sada gledam na stvari, mogu reći da sam sretnik koji ima karijeru koja dobro diše s publikom. Nemam nikakvih minusa i to me čine sretnim. Moram priznati da sam se navikao na to da sam poznat i u tome zaista uživam.

NN: Vidite li u nekom od mladih bendova iz regiona nasljednike “Bijelog dugmeta”?

BEBEK: Ne postoji bend koji bi naslijedio “Dugme”, jer ne postoje niti ta vremena! Ne postoje ni ti muzički niti tehnološki uslovi. Neko bi morao da pravi muziku na nov, drugačiji i zanimljiviji način i ako se pojavi takav bend, biće mnogo veći od “Bijelog dugmeta”. Danas, kada dođem u studio, u šoku sam, jer neke stvari više ne moram raditi kao što sam to nekad radio. Sada mogu pjesmu odraditi tako da otpjevam samo jednu strofu, a ostalo će srediti tehničar u studiju.

NN: U medijima se mnogo pisalo o Vašem odnosu sa ostalim članovima “Dugmeta” – Bregovićem, Tifom i Alenom, u kakvim ste danas odnosima s njima?

BEBEK: Na svu sreću, sa Goranom nisam nikada bio u prijateljskim vezama, već smo bili poslovno vezani i dobri saradnici. Kada je to prestalo, ja nikada nisam imao osjećaj da sam se s nekim razišao zauvijek i ne pada mi teško što nismo više zajedno kao što smo bili. Nemamo trauma raskinutih prijateljstava. Jednostavno, bili smo vezani zbog muzike i uz muziku, ali istovremeno nismo osjećali potrebu da se nešto više družimo, da izlazimo i da nam se porodice druže. To nismo razvili nikada i to ne nedostaje. Mlađe kolege koje su pjevale poslije mene u “Dugmetu” sada imaju svoj svijet, ali moram reći da smo dobro surađivali tokom turneje “Kad bih bio Bijelo dugme”. Onda je svako krenuo svojim putem i više ne znam gdje je ko.

NN: Da li je nekada bila bolja atmosfera na ovim prostorima, kada je muzika u pitanju? Činjenica je da danas vodeće mjesto zauzima žanr za koji ne možemo reći da je mnogo kvalitetan?

BEBEK: Vrlo je teško da govorim o tome, ali u muzici uvijek gledam ono, šta to zapravo ljudi traže u toj umjetnosti. Mislim da oni na to prvo gledaju kao na zabavu, a u tom smislu ono što ih zabavlja, to je njihovo. Ja se samo mogu boriti da utonem u taj svijet ponovo ili da ne ispadnem iz njega. Pri tome ću ja njima ponuditi svoju glazbu na svoj način, kao što to rade i izvođači iz narodne ili pop glazbe. Izvođači koji prilaze muzici na način da to mora biti predstava koju sviraju po cijenu da ih ne gleda niko, to je njihov izbor. Ali, oni onda moraju raditi nešto drugo, moraju dobiti na lotu, dobro se udati ili priženiti, ali oni koji od svog rada žive kao zabavljači onda je to to. Znam da je puno kritičara na moje promjene u životu gledalo kao na neko odustajanje, ali, eto, ja sam zabavljač i dalje. Uostalom, ni Džo Koker danas ne pjeva ni blizu onoga kako je pjevao šezdesetih i sedamdesetih godina, ali je on i dalje Džo Koker.

NN: Ipak, kolege iz Vaše generacije ne gledaju baš sa simpatijama na pojavu sve većeg broja pjevačica koje su tu gdje jesu prije svega zbog izgleda ili skandala.

BEBEK: Da bi se pojavio na sceni, nešto moraš tamo i donijeti. U ovim teškim vremenima, ako ćemo narodu uskratiti zabavu pričom “Ovo ti je dobro ili nije”, ne znam gdje bismo stigli!

NN: Muzičari često priznaju da su naporna putovanja i često odsustvovanje od kuće loše strane posla kojim se bavite. Ima li umora kod Vas?

BEBEK: Kada sam nastupao sa “Bijelim dugmetom”, za mene ništa nije bilo važnije od toga. I jedini način da uspiješ u nekom poslu jeste da se predaš sto odsto. Drago mi je da sam danas došao u period života kada mogu podjednako biti sa svojom porodicom, muzikom i publikom. Nekada je to bilo nezamislivo. Sada je došlo vrijeme kada sam ja pomalo umoran od putovanja, ne mogu se sada odvesti do Frankfurta i nazad. Ali, sada je tu moja supruga koja mi pomaže, ne samo kao PR, već i tokom putovanja i uopšte u svim segmentima života.

Užitak je kad doleti grudnjak

NN: Kako ste u vremenima kada ste najviše nastupali izlazili na kraj sa obožavateljkama, da li je bilo i nekih nepristojnih ponuda?

BEBEK: Sa velikim užitkom sam se nosio sa svim tim. Najveći užitak pjevaču je kada mu na scenu doleti grudnjak, ruža, igračke, donji veš i to su “trofejići” koje i dan danas čuvam. Sačuvao sam i čizme sa viskom petom, sakoe, sve mi to mnogo znači. Nekada je dolazilo na hiljade pisama kući sa ispovijedima, zahtjevima i molbama i sve smo to čitali, pisali kratke odgovore i vraćali nazad. Danas, zahvaljujući “Facebooku” svi moji fanovi u jednom momentu mogu da dobiju odgovor koji zatraže. Svaki dan provodim po dva sata na ovaj način s njima i u tome uživam.

Izvor: Nezavisne (Nevena Vržina)

Facebook Twitter Preporuči na Viberu
Kopirati

Nema komentara

Sakrij sve komentare

Prikaži komentare

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

Šta mislite o ovoj temi?

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Sva polja su obavezna!

Promo

Copyright. Sva prava zadržana. Dozvoljeno preuzimanje sadržaja isključivo uz navođenje linka prema stranici sa koje je sadržaj preuzet.