Poučna priča koja pokazuje zašto ljubav i ludost uvijek idu zajedno

Jednom davno, svi ljudski osjećaji i svi ljudski kvaliteti našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.

Kada je DOSADA zijevnula treći put, LUDOST, koja je uvijek tako luda, predložila je:

– Hajde da se igramo žmurke! Ko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećanjima.

INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je ne mogavši prećutati upitala:

– Žmurke, kakva je to igra?

-To je jedna igra, u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim brojanje, polazim u potragu i koga ne pronađem, taj je pobjednik.

ENTUZIJAZAM je zaplesao, slijedilo ga je ODUŠEVLJENJE. SREĆA je toliko skakala da je nagovorila SUMNJU i APATIJU koju nikada ništa nije interesovalo. Ali, nisu se svi htjeli da se igraju. ISTINA je bila protiv skrivanja, a zašto bi se skrivala, ionako uvijek na kraju, svi propadnu. PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije taj koji se sjetio i predložio igru. OPREZ nije htio da riskira.

– Jedan…dva…tri…. – počela je da odbrojava LUDOST.

Prva se sakrila LIJENOST, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. VJERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u sjenku USPJEHA, koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. VELIKODUŠNOST se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije, jer joj se svako mjesto činilo savršenim za nekog od njenih prijatelja. LJEPOTA je uskočila u kristalno čisto jezero, a SRAMEŽLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta. DIVOTA je našla svoje mjesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vjetra. SEBIČNOST je pronašla skrovište,ali samo za sebe! LAŽ se sakrila na dno okeana (laže, na kraju duge), a POŽUDA i STRAST u krater vulkana. ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije važno. Kada je LUDOST izbrojavala 999.999, LJUBAV još nije pronašla skrovište, jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.

– Milion! – povikala je LUDOST i započela potragu.

Prvo je pronašla LIJENOST, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula VJERU kako raspravlja o teologiji sa Bogom, a STRAST i POŽUDA su iskočile iz kratera od straha.  Slučajno su se tu našle i ZAVIST i naravno USPJEH, a SEBIČNOST nije trebalo ni tražiti. Sama je izletela iz svog savršenog skloništa koje se pokazalo da je pčelinja košnica. Od tolikog traženja LUDOST je ožednila, i tako je u kristalnom jezeru pronašla LJEPOTU. Sa SUMNJOM je bilo još lakše, jer ona se nije mogla odlučiti za skrovište, pa je ostala da sjedi na obližnjem kamenu. Tako je LUDOST, malo-pomalo, pronašla gotovo sve. TALENAT u zlatnom klasju žita, TJESKOBU u izgubljenoj travi, LAŽ na kraju duge (laže, bila je na dnu okeana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopšte ičega igrali.

Samo LJUBAV nije mogla nigdje pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine, i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak. Ušla je među ruže, uhvatila suvu granu i od bijesa i iznemoglosti, počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se čuo bolan krik. Ružino trnje izgrebalo je LJUBAVI oči, LUDOST nije znala šta da učini. Pronašla je pobjednika, osjećanje nad osjećanjima, ali LJUBAV je postala slijepa. Plakala je LUDOST i molila LJUBAV da joj oprosti. Na kraju je odlučila da zauvijek ostane uz LJUBAV i da joj pomaže. Tako je LJUBAV ostala pobjednik nad osjećanjima, ali je ostala slijepa, a LUDOST, je prati gdje god ide.

Izvor: srbijadanas.com