Uvid u sebe kroz „propale veze“

Prekidi veza su uglavnom teški, jako emocionalni i znaju ostaviti gorak okus u ustima. No, kao i sva naša iskustva, tako nas i „propale veze“ mogu približiti nama samima. Najčešće od drugih tražimo nešto, a da ne znamo ko mi jesmo i šta mi zaista želimo.

Pogled na svijet, ljude i događaje je uvijek subjektivan i zavisi od osobe kroz čije se oči gleda. Sva iskustva u sebi nose nešto dobro i nešto manje dobro ili loše. Ne postoji bez razloga stara narodna izreka “svako zlo za neko dobro”. Pitanje je samo iz kog ugla posmatramo svijet. Važno je proživjeti svoju tugu i neugodne emocije, ne bježati od njih. Ali, kad razriješimo emocionalnu krizu, na nama je izbor koje boje će nam ostati sjećanje na proživljeno iskustvo – ružičasto ili crno?

Želim partnera koji…

Kroz lošu vezu vrlo lako možete naučiti šta ne želite i to je vrlo vrijedno iskustvo. Daje nam znanje o tome šta ne želimo, a na temelju toga lakše dođemo do saznanja šta je to šta zaista želimo. Jeste li ikad sjeli sami sa sobom i zapisali na komad papira koje su to osobine i vrijednosti koje su vam neophodne kod budućeg partnera? Ako niste, vrijeme je da razmislite šta je to šta nikako ne želite i šta vam je neophodno. Takav pristup može nam pomoći da se ponovo ne opečemo. Koje su to osobine i ponašanja koje nikada ne bismo prihvatili? Šta je za nas sigurni motiv za prekid i bijeg od potencijalnog partnera? Kad znamo unaprijed granice svoje tolerancije, puno ćemo lakše izaći iz loše veze. Kad smo u vezi i uložili smo puno truda i vremena, često dajemo puno prilika i produžavamo svoju agoniju. Znanje o tome kad je kraj i kad je dosta i šta je to što smo hladne glave okarakterizovali kao neprihvatljivo, omogućuje nam da se ukrcamo u prvi čamac za spašavanje, a ne da čekamo zadnji tren.

A od sebe želim…

Za svaki odnos i sve elemente tog odnosa potrebno je dvoje ljudi pa tako i za prekid istog. Odgovornost je na oba partnera koliko god nam to bilo teško priznati. Često je lakše okrivljavati drugu stranu i to nam može pomoći pri tugovanju i oporavku. No, važno je vidjeti šta je to naše s čime naš partner nije bio zadovoljan? Kakvi smo mi partneri, koje su naše osobine i ponašanja? Neke stvari nećemo željeti promijeniti, no dobro je imati uvid u njih i znati da neki ljudi te osobine doživljavaju kao mane. Druge osobine ćemo željeti promijeniti i na taj način ćemo postati vještiji u odnosima i imaćemo bolje kvalitete kao osobe i kao partneri. Naučiti o sebi možemo mnogo i kad se zapitamo kako smo mi regovali u problematičnim situacijama u odnosu, koliko smo komunicirali, koliko smo bili nježni i slično. Ne moramo to nikome priznati, nego sebi. A to i je najteže, priznati da i mi griješimo. No, na greškama se uči i vrijeme nije uludo provedeno ako nešto naučimo. Ako ne naučimo i ponavaljamo iznova iste greške, onda smo sigurno neiskreni prema sebi i bježimo od svoje odgovornosti u odnosu.

Realna očekivanja

Dobro je imati ideale i biti svjestan svojih želja i snova. No, važno je znati i vrlo važnu činjenicu: idealan partner ne postoji. Svi mi griješimo, imamo svoje vrline i mane, bolje i lošije trenutke i slično. Kompromis i saradnja su dvije osnovne vještine u odnosima koje nam osiguravaju da zajedno s partnerom rastemo i postajemo sve zadovoljniji sobom, partnerom i vezom. Ne treba se zadovoljavati s lošim jer mislimo da bolje ne postoji. No, ne treba ni olako odbacivati dobro u težnji za savršenim. Kad imamo donju granicu jasno postavljenu, ostavljamo prostora za istraživanjem svega što je iznad te granice te se „čuvamo“ od svega ispod te granice. Ponekad će nas život naučiti da povisimo ili snizimo skalu, no imaćemo jasnu ideju šta tražimo i kakvi mi trebamo biti da bismo bili zadovoljni.

Izvor: insideout.hr