Kako je poetski teatar “Saputnici” obilježio deset godina postojanja

Poetski teatar “Saputnici” osnovan je iz želje i potrebe studenata da svakodnevicu oplemene lijepim i poetskim sadržajima, kojih je premalo u današnje vrijeme. Ohrabruje činjenica da je veliki broj mladih ljudi, kako učesnika naših poetskih večeri, tako i publike, zainteresovan za ovakve sadržaje.

Kazala je ovo za “Glas Srpske” docent na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjaluci Andreja Marić povodom obilježava desetogodišnjice poetskog tetara “Saputnici” koji ona vodi. Naime, “Saputnici” su povodom ovog jubileja održali poetsku proslavu “Dokle pevam dotle i postojim” u srijedu naveče na Filološkom fakultetu.

Dan nakon proslave održali su poetsko veče “Svi smo mi Desankina djeca” u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci RS koje su posvetili Desanki Maksimović povodom godišnjice njenog rođenja. Veče je imalo i humanitarni karakter, prikupljanje pomoći Igoru Gužviću koji boluje od autizma.

Marićeva je istakla da se zainteresovanost publike ogleda i u tome što “Saputnici” nastoje promovisati srpski jezik, književnost i kulturu na pomalo neuobičajen način – glasnim govorenjem poezije, uz teatarske, muzičke i multimedijalne elemente, kako bi događaji koje organizuju bili nesvakidašnji i dostojni književnosti koju govore.

“Za ovih deset godina bilo je različitih izazova, imali smo i duže pauze u radu, ali smo uspjeli da priredimo nekoliko tematskih večeri koje se i danas pamte, o Isidori Sekulić, Prvom svjetskom ratu, Crnjanskom, Desankinoj zbirci “Tražim pomilovanje”, o srpskoj duhovnosti, krajiškim piscima. Možda je najizazovnije probuditi tu poetsku “iskru tajinstvenu”, kako bi rekao veliki Njegoš, u svakoj novoj generaciji, ali je najbitnije da ta iskra postoji u svakome od njih, jer ih ona i dovede na Filološki fakultet”, kazala je ona.

Govoreći o večeri posvećenoj Desanki Maksimović Marićeva je objasnila da su studenti prve godine ruskog i srpskog jezika i književnosti govorili stihove ove pjesnikinje.

“Osnovna ideja i poruka je u naslovu “Svi smo mi Desankina djeca”. Ukazujući na neke od osnovnih motiva njene poezije (sloboda, ljubav, otadžbina), pa čak i na njenu pojavu, njeno damsko ponašanje i ljubav prema šeširima, te na činjenicu da je imala djetinju dušu i vjerovala da poezija liječi, “Saputnici” su pokazali da Desankina poezija i danas oplemenjuje dušu”, rekla je Marićeva.

Naglasila je da mladi ljudi iz poezije Desanke Maksimović mogu usvojiti najdublje istine o čovjeku, ljubavi, prirodi, otadžbini, pravdi, pa i o smrti.

“Mogu svakako naučiti mnogo toga i o poeziji, o pjesničkoj vještini, tom tananom poslu čiji rezultati dodiruju duše čitalaca različitih generacija. Velika je uloga nastavnika u tom podsjećanju na značaj Desanke Maksimović u srpskoj kulturi. Nekada je dovoljno mladim ljudima, bez opterećivanja definicijama i teorijom, kazati poneki stih, i ona “iskra tajinstvena” će se ugnijezditi u njima zauvijek”, objasnila je Marićeva i dodala da na taj način djeluju “Saputnici”.

Prema njenim riječima kroz grupu je za ovih deset godina prošlo preko 60 članova, od kojih je 25 trenutno aktivnih.

“Mislim da je dragocjeno to što okupljamo studente različitih studijskih grupa, najviše ima srbista i rusista, ali i romanista, što njihovo studiranje obogati novim poznanstvima, lijepim druženjima, ponekad i putovanjima”, ispričala je Marićeva.

Dodala je da su na poetsko veče “Dokle pevam dotle i postojim” došli i mnogi nekadašnji članovi, radosni zbog ponovnih susreta sa kolegama, prijateljima, profesorima i poezijom.

Izvor: Glas Srpske / Autor: Ilijana Božić / Foto: Glas Srpske