Banjalučanin s vrha francuske katedrale svirao “Marš na Drinu” (Foto/Video)

Ratko Kolobarić multinstrumentalista, prije četiri godine napustio je Banjaluku sa svojom porodicom, ženom Francuskinjom i tada dvoje male djece. Kako kaže za naš portal, zbog sveopšte situacije u našoj drzavi i regionu, nevidjevši napretka, odlučio se se poslije smrti oca i rođenja trećeg sina, preseliti sa porodicom na jug Francuske, gdje je živi suprugina porodica.

“Bilo je teško napustiti Banjaluku, pogotovo prvih par godina, dok ne savladate jezik osjećate se prilično nemoćno, ali kao svugdje muzika ne poznaje granice i svirajući vi ne morate puno da pričate, jer oni koji vas slušaju, osjećaju vašu emociju, bili vi na Balkanu,u Francuskoj, Americi Kini ili na sjevernom polu”, kaže Ratko.

Ratko svira više od 10 instrumenata

Ratko svira više od 10 instrumenata – klarinet, saksofon, truba, frula, kaval, gajda, gusle, duduk, klavir, didgeridoo, amazonska nosna flauta, tenor tuba…, a ljubav prema muzici rodila se od malih nogu. Sve je počelo u Zagrebu gdje je i rođen, gdje je kao sedmogodišnjak išao na dječiji hor. Ratne 1993. godine preselio se u Banjaluku, gdje je, kako kaže, ljubav prema muzici “buknula” dolaskom u grad.

“Na moju radost bio sam primljen te godine u 1.razred niže Muzičke škole na odsjek Klarinet, koji sam pohađao uporedo sa osnovnom školom. Možda su očekivanja da sviram gitaru ili harmoniku, kao neki moji drugari, bila iznevjerena na samom početku. Ali kada sam čuo kako taj “manji” instrument iz 5 dijelova može da zvuči, odmah sam se zaljubio. I krenula je višegodišnja veza između nas koja i dan danas traje”.

Učesnik brojnih takmičenja

Poslije Osnovne došla je na red i Srednja muzička škola, a 2000.godine upisuje Akademiju umjetnosti a potom i Master studije smjer na Klarinet i Etnomuzikologija.

Ratko je nastupao širom svijeta, u Kini, Australiji, gdje je kako kaže, uvijek sa ponosom predstavljao svoj grad i zemlju.

Bio je učesnik mnogih takmičenja od kojih izdvaja 1. mjesto na takmičenju frulaša na Palama 2009.godine i Internacionalno takmičenje Frula fest u Kruševcu 2010. u pratnji orkestra Aleksandra Sofronijevća.

Zaposlenje i izgovori

“Moja želja, a na preporuku nekolicine profesora, je bila da se na katedri Etnomuzikologije otvori predmet Sviranje tradicionalnih instrumenata gdje bih mogao dobiti zaposlenje. Pošto to očigledno nije bilo moguće jer politički nisam bio (niti ću) aktivan, pokušao sam da ponudim svoje znanje i usluge da se u Muzičkoj školi Vlado Milošević, iz koje sam potekao, otvori smjer Frule i Kavala, kao što npr.postoji u Beogradu, Skoplju, Sofiji… Nije uspjelo! Stalno neki izgovori i odugovlačenja, a vrijeme je prolazilo…”

Ima pomaka u oblasti kulture u Banjaluci, ali…

Ratko kaže da ga ne dotiče puno kulturna scena u Banjaluci, ali da vidi da ima pomaka, naročito dolaskom Mladena Matovića na mjestu direktora Banskog dvora.

“Moram istaći da je aktivnost u domenu klasične muzike, a i drugih vrsta umjetnosti zadnjih godina izuzetno porasla. Što znači da smo na dobrom putu, ali opet nedovoljnom za toliki grad kao sto je Banjaluka. Nezamislivo je da nemamo operu, simfonijski orkestar, a niti objekte prilagođene takvom programu. Npr. Banjaluka je imala prije rata Big band, a sada skoro 30 godina poslije mi čekamo kada će neki orkestar doći iz inostranstva da bi mogli čuti neke raskošne evergrin bluz ili džez melodije. Isto tako nemamo niti jedan profesionalni orkestar u domenu narodne muzike”, kaže Ratko.

Anegdota iz Francuske: Marš na Drinu sa vrha katedrale

“Interesantna je jedna anegdota kad su nas na otvaranju Festivala trubačkih orkestara, gdje sam svirao trubu sa orkestarom Krajiških trubača, u Dolu u Francuskoj 2011.godine, zamolili su nas da im odsviramo nešto izvorno naše , ali sa vrha katedrale da čuje čitav grad. Mi smo naravno ponosno odsvirali svečani patriotski Marš na Drinu Stanislava Binickog! Poslije toga smo ih na kraju svog nastupa još učili kako se igra kolo”, kaže Ratko i dodaje da je nevjerovatno koliko Francuzi poštuju našu muziku.

Za kraj Ratko, naglašava da se kultura mora da graditi u nju više ulagati.

“Kakvu korist imaju umjetnici i pažnju ako od umjetnosti ne mogu da žive i da prehranjuju svoje porodice. Ali vjerujem u bolje sutra i nove mlade snage koje ce prepoznati istinske kvalitete i ono sto je potrebno da jedan narod opstane i ne izgubi svoj identitet”, zaključuje Ratko za portal banjaluka.com

Banjaluka.com