Banjaluka: Spasili živote stotinu životinja

Grupa entuzijasta iz Banjaluke, prije tačno dvije godine, upustila se u misiju spasavanja napuštenih životinja, što im se, kako kažu, ponekad čini kao Sizifov posao, ali oni se ne predaju.

Goran Milojević, Žana Pupovac, Žana Zečević, te Nikola, Bojan i drugi, kažu da su čitav život spasavali životinje lutalice, ali da pravi značaj njihov rad dobija zajedničkim osnivanjem Društva za zaštitu životinja “Kerber” iz Banjaluke.

“Kerber” slavi dvije godine rada, a za to vrijeme su oko 70 pasa, 30 mačaka, jedna sova i jedna roda, zahvaljujući njima, dobili dom. Bili su i protiv odluke nadležnih da se napušteni psi 15 dana po hvatanju uspavljuju, takođe, obišli su i sva poplavljena područja, odakle su izvlačili bolesne i povrijeđene životinje, a u saradnji sa Kinološkim savezom Banjaluka organizovali su prvu izložbu mješanaca na ovim prostorima.

U svakom trenutku imaju oko 20 pasa nađenih na ulici i nekoliko mačaka, o kojima se brinu, ali ljubav i njegu će dobiti i sve druge životinje kojima je ona potrebna.

Udomljavanje životinja

Članovi “Kerbera” iznemogle životinje hrane, njeguju, voze veterinarima ako su bolesne, sakupljaju novac za hranu i preglede, a kada novca od donatora nestane, kažu da preostaje jedino da se odreknu nečega u korist životinja.

Većina životinja je smještena u boksovima koje su dobili od Kinološkog saveza Banjaluke na korištenje. Nažalost, za sve mjesta nema, ali se za njih uvijek traži privremen dom putem Facebook profila ovog društva ili se sakupljaju novčana sredstva za pansion gdje borave do pronalaska odgovarajućeg doma.

Kako kažu, trude se da svakoj životinji obezbijede odgovorne vlasnike koji će im pružiti svu potrebnu ljubav i njegu, ali da udomljavanje ide dosta teško.

“Dobar dom je vrlo teško naći, ali više volimo da pas bude kod nas sve dok ne budemo potpuno sigurni da će u novoj porodici dobiti sve ono što i naši lični ljubimci imaju svakoga dana, ljubav, njegu, pažnju i dovoljno vježbe. Dosta sumnjivih tipova dolazi da udomi psa, ali kada jednom vide da znamo njihove stvarne namjere, više ne dolaze. Još manje opcija imamo zato što ni u kojem slučaju ne dajemo pse ljudima koji ih drže na lancu”, rekao je Goran Milojević, jedan od članova Udruženja “Kerber”.

Kažu da im ništa nije teško raditi, ni na plus 40, a ni kada snijeg zavije. Sa istom predanošću i žarom bore se za svaki život, jer obožavaju životinje.

“Svi imamo neke poslove koje radimo da bismo preživjeli, ali ovo je nešto što se radi iz ljubavi, u tom slučaju ništa nije nemoguće”, naglašava Milojević.

Udruženje “Kerber” ne dobija nikakvu pomoć od grada, a za mjesečno funkcionisanje im treba oko 300 KM. Njihov rad i životi napuštenih životinja zavise od donacija dobrih ljudi i njihove vlastite snalažljivosti, a mnoge donacije koje dobiju javno objave na Facebook profilu i zahvale pojedincima ili firmama koji im izdvoje novačana sredstva.

“To nam predstavlja veliki problem, jer nikada ne znamo sa koliko novca raspolažemo i šta sve možemo uraditi, tako da se u većini slučajeva snalazimo. Ima dobrih i osjećajnih ljudi pa se tako neko ponudi za privremeni smještaj, drugi doniraju novca ili hrane koliko mogu”, priča nam Žana Zečević, članica “Kerbera”.

Nesavjesni vlasnici

Članovi “Kerbera” kažu da su nailazili i na neprijatne situacije i neke loše ljude.

“Neki sugrađani na sve načine pokušavaju da nam onemoguće rad, napadaju nas, šalju lažne prijave Komunalnoj inspekciji, pričaju kako nismo normalni te da je bolje da pomažemo ljudima nego ‘džukelama’, a sigurni smo da bi oni kako prođu kraj životinje u nevolji isto tako prošli i kraj svog komšije da mu pozli”, kaže Žana.

Ovi zaštitnici životinja poručuju da su za ulične pse i mačke krivi isključivo neodgovorni vlasnici koji uzimaju životinju kao igračku, a ne kao biće sa svojim potrebama i osjećanjima.

“Veliki problem je manjak svijesti građana koji obično uzimaju životinju kao igračku djeci pa kada istima dosadi, olako je izbacuju na ulicu bez razmišljanja. Naravno većina životinja nije kastrirana ni sterilisana, zbog čega nastaju nove neželjene životinje osuđene na ulicu. Životinje koje svoj život provode na ulici nisu to izabrale svojom voljom već smo mi ljudi krivi, tako da kada čujete da je pas ujeo nekoga, ne krivite psa nego onoga ko ga je izbacio na ulicu “, naglašava Žana Pupovac.

Kažu da su se nagledali svega, od štenaca starih svega nekoliko dana stavljenih u vreću i bačenih, preko žrtava borbe pasa nastalih zbog ljudske pohlepe za novcem pa do bolesnih scena iživljavanja i zanemarivanja.

“Veličina jedne nacije i njen moralni napredak može biti suđena prema tome kako njeni članovi tretiraju životinje”, govorio je Mahatma Gandi, a članovi “Kerbera” poručuju da će sve slobodno vrijeme posvetiti spasavanju životinja sa ulica te apeluju na sugrađane da budu osjetljiviji prema životinjama lutalicama.

Slučaj kujice Bebe

Malena kujica posavskog goniča, starosti oko šest mjeseci, odbačena od svog “najboljeg prijatelj”, bila je prinuđena da kroz džunglu od betona luta od kontejnera do kontenjera u potrazi za hranom koja bi je održala u životu. Na izmaku snaga sa samo šest kilograma i bez nade u život spasili su je članovi “Kerbera”.

“Kada smo je našli, kujica je bila gola kost i koža, sa mnogostrukim povredam i deformitetom vilice koji je nastao najvjerovatnije od udarca. Ono što je najžalosnije je da je kujica mjesecima lutala naseljenim mjestom, a da se niko nije smilovao da joj da malo hrane”, pričaju članovi “Kerbera”.

Zahvaljujući njima, kujica po imenu Beba je stasala i ozdravila, a njena zaigranost svjedoči koliko je sada srećna.

Izvor: Nezavisne