Goran Kurtinović, vlasnik restorana Le Coq: Sa gostima slavimo naših prvih 10. godina!

Kada živite, odnosno boravite u Banjaluci, ili vas u to mjesto na obali Vrbasa samo navede put, brzo i lako ćete se uvjeriti da je to grad domaćinski raspoloženih ljudi. Ovdje će vas uvijek ugostiti najbolje što mogu, a dobra hrana je nezaobilazan dio svakog okupljanja, druženja i povoda za slavlje. Bogatstvo kuhinje ovog podneblja je nadaleko poznato, a domaći specijaliteti su samo dio ovdašnje gastronomske raznolikosti.

Ipak, kada u Banjaluci poželite pojesti najbolju piletinu, svi putevi vode u – Le Coq. Uspješna priča koja je izrasla iz malog porodičnog restorana ovog avgusta obilježava prvih 10 godina postojanja i rada. Danas su Le Coq restorani oaze ugodne, domaćinske atmosfere i vrhunske ponude autentičnih specijaliteta, koje prati jednako kvalitetna uslužnost osoblja.

Deceniju kasnije, razgovaramo sa Goranom Kurtinovićem, vlasnikom Le Coq restorana, koji se prisjeća kako je sve počelo, ali izazova i svih onih pobjeda kojima je, zajedno sa osobljem i vjernim gostima, ispisao uspješne stranice ovog banjalučkog brenda.

Ko je Goran Kurtinović i zašto baš ugostiteljstvo?

KURTINOVIĆ: Moglo bi se reći da sam se u ovom poslu našao slučajno, ili bar spletom okolnosti, s obzirom da nisam završio ugostiteljsku školu. Naime, 1996. godine, nakon rata i svega ono ga što smo svi ovdje doživjeli, srećem se sa jednim drugom i pitam ga ima li kakvog posla. Kaže „Ima“ i tako ja počnem da radim kao konobar, uđem u ugostiteljske vode i tu ostanem do danas. Prošao sam skoro sve faze; od kafića, kafana, klubova, jedino nisam nikad radio u roštiljnici i baš me to zadesi kao moj prvi privatni posao. Kolega i ja krenemo u tu priču, dobro nam je išlo, međutim, ja se nisam time zadovoljavao i neprestano sam razmišljao o tome da jednog dana otvorim svoj restoran.

Tada je, znači, i rođena ideja o Le Coq-u?

KURTINOVIĆ: Da, tada je rođena ideja o Le Coq-u. U toj roštiljnici, file ekstra – pileći file sa topljenim sirom i pečenom slaninom, je bio prvi specijalitet koji sam ja osmislio i koji se nakon banjalučkih ćevapa najviše prodavao. On je postao osnova za Le Coq, imali smo, dakle, svoj autentični proizvod koji sam nadogradio. Piletina, kao namirnica, je omogućavala široku paletu različitih jela. Tako smo odlučili da nam piletina bude osnovni proizvod i razmišljali smo kako da nazovemo restoran. Tražili smo nešto originalno, autentično. Tu mi je mnogo pomogao jedan prijatelj koji, nažalost, više nije sa nama. On je jednog dana predložio naziv „Le Coq“, što na francuskom znači „pijetao“, i tako je sve počelo.

Kako je Le Coq konceptulano bio osmišljen?

KURTINOVIĆ: Sam koncept je bio zamišljen tako da to bude više od roštiljnice a usluga što približnija restoranskoj, tako što ćemo imati jela koja će biti spremljena i poslužena za 15-20 minuta. Nismo željeli da kopiramo bilo koga, već da isključivo imamo vlastiti koncept i autentične specijalitete. Odmah smo se opredijelili da nabavljamo kvalitetne proizvode, nevezano za cijenu, i da kombinacijom nekih sastojaka napravimo nešto što će svakome biti jeftnije da pojede kod nas nego da sam priprema kod kuće. Uslugu smo htjeli da što više približimo restoranskoj; od kulture usluživanja, preko odnosa osoblja, do toga da naša, u suštini, jednostavna jela budu poslužena na vrhunski način.

Koji su Vam izazovi u početku bili najveći?

KURTINOVIĆ: Izazov su bili brojni – od samih troškova, do situacija da nekoliko dana svi hvale ponudu, kako je piletina odlična, najbolja u gradu, pa onda sljedećih nekoliko svi kritikuju, pitaju ima li išta da nije piletina. Onda smo proširili ponudu, ali je moja zamisao tada bila, a sada smo, nakon 10 godina, možda i uspjeli u tome, da Le Coq bude prva asocijacija na piletinu, dakle, kad neko u Banjaluci spomene piletinu da mu odmah na umu bude Le Coq, ali i da u svojoj ponudi imamo još neke sastojke i proizvode. Sedam godina sam radio kao konobar i to ne da sam bio ispomoć već je smjena bila moja, čak smo prvih 7-8 mjeseci radili samo ja i tri kuvarice, od kojih je jedna moja supruga. Prvi sljedeći radnik je bio dostavljač, jer sam dostavu shvatao kao jednu vrstu reklame, jedan vid napredovanja u poslu. Onda još jedan konobar, pa još jedan radnik i tako je to krenulo iz godine u godinu da raste.

I, gdje ste danas, 10 godina kasnije?

KURTINOVIĆ: Vjerujem da smo jedna uspješna firma, jedna uspješna priča, pa možda s jedne strane i mojom zaslugom što sam bio tvrdoglav i vjerovao u tu ideju, a s druge što sam uspio da ubijedim svoje radnike da je to što radimo ispravno. Pogotovo u kuhinji, gdje je njima sve to bilo poprilično novo. Zajedno smo učili, napredovali, obučavali se, vjerovali jedni u druge i sami smo iz godine u godinu uviđali da se to isplati i da napredujemo. Jednom su me pitali šta za mene znači biti uspješan – pa, za mene je uspješan svaki radnik, svaki čovjek koji može živjeti od svog rada, brinuti o svojoj porodici i odgajati svoju djecu. Tako da mogu da kažem da sam ja u Le Coq-u na čelu jedne grupe tako uspješnih ljudi.

Koliko radnika danas zapošljavate?

KURTINOVIĆ: Od nas četvoro na početku, danas Le Coq broji 38 radnika, kao i 10 u Provansi. Prije skoro četiri godine smo otvori Le Coq 2, posao nikada ne trpi zbog toga što je neko na bolovanju, na godišnjem odmoru, na porodiljskom. Atmosfera je zdrava, brinemo o pravima radnika, ali isto tako očekujemo i od njih da se uklope u naš sistem rada. Kod nas moraš biti produktivan 100 odsto, da bi cijeli sistem mogao da funkcioniše kako treba, ali se trudimo da zajedno rješavamo sve eventualne probleme i da se dogovaramo o svemu.

A šta je presudno da vam se ljudi vraćaju i budu vaši stalni gosti?

KURTINOVIĆ: Svako želi da za novac koji daje zna šta dobija. Naša jela su jedinstvena, nema ih u drugim restoranima. Gosti takođe ističu konstantan kvalitet, svi se trudimo da budemo pristupačni ljudima, ne smije biti prevelikih oscilacija u poslu, jer moramo dovesti sebe u situaciju da perfektno funkcionišemo u svim okolnostima. Vjerujem da im se dopada i to što imamo taj domaćinski, a ne industrijski pristup poslu i usluzi.

Koji specijalitet je zvijezda vaše kuhinje?

KURTINOVIĆ: Prvo, to je Le Coq sos, on nam je „broj 1“ i po njemu smo postali prepoznatljivi.

Mala digresija – koja je tajna Le Coq sosa?

KURTINOVIĆ: Samu tajnu, vjerujte, da ni ja ne znam! To je sos koji pravimo po receptu moje supruge, koja je od samog početka uz mene i zaslužna za sve naše uspjehe. Ona ga je nekad pravila u kući i ja sam ga obožavao. Pošto je ona među tri kuvarice koje od samog početka rade u Le Coq-u, pitao sam je da li je moguće da taj sos nekako uvedemo u našu ponudu. Pristala je da probamo i tako smo počeli da eksperimentišemo s tim sosom, a onda su mu mnogi gosti dali neki svoj pečat tako što su nam predlagali da mu nešto pridodamo – od malo više bibera pa do toga da nas je jedna gospođa ubijedila da stavimo kari. Sve to smo probavali i nudili ljudima i tako došli do Le Coq sosa kako danas izgleda. Sos je na bazi vrhnja za kuvanje i začina, a specifičnost je, zapravo, u načinu kuhanja.

Koja još vaša jela gosti naročito vole?

KURTINOVIĆ: Pa, tu je i naš gurmanski doručak – jaja na oko, slaninica tanko sječena, barena pa pržena, uštipci od tri vrste brašna i mladi sir. Zatim Le Coq file sa topljenim sirom i pečenom slaninom, pa su tu su pileći mišići, kojih takođe malo gdje ima u ponudi. Dimljena ćuretina je takođe naš jedinstven specijalitet od samog početka, kao i pileći nuggetsi, koje smo željeli da budu u našem stilu.  Gosti vole i naše pileće ćevape i ćureće kobasice.

Povodom 10. rođendana, u Le Coq-u imate novosti. O čemu je riječ?

KURTINOVIĆ: Kako bismo olakšali posao i učinili ga dostupnijim svojim gostima, sve više se okrećemo prednostima koje nudi internet. Već neko vrijeme su narudžbe moguće putem našeg Le Coq sajta, ali i to zahtijeva nekoliko koraka, tako da je naš posljednji korak bio taj da instaliramo svoju aplikaciju. Aplikacija je dostupna za Android, a uskoro će biti i za iOS.

Ipak, na sam rođendan, 13. avgusta, imate i iznenađenja za goste.

KURTINOVIĆ: Jeste, taj dan ćemo proslaviti naših prvih 10 godina rada, ali svakako želimo da slavimo zajedno sa svojim gostima i da se na neki način i njima odužimo. Sve goste će u našim restoranima 13. avgusta dočekati svečana atmosfera, a za taj dan pripremamo poklone, nagradne igre i popuste, koji će, zapravo, trajati tokom cijelog avgusta. Jer, bez naših gostiju, bez ljudi, među kojima su i oni koji dolaze u posjetu našem gradu, ni ova priča ne bi bila toliko uspješna.

Vi i inače nastojite da pomažete lokalnu zajednicu?

KURTINOVIĆ: „Ne pomažemo mi zato što imamo, već zato što znamo kako je kad nemamo.“ Nedavno sam pročitao tu sjajnu izjavu i to je zaista tako, to je izuzetna filozofija koju i sam nastojim da živim, jer smo mi sad u poziciji da možemo pomoći drugima. Aktivno pomažemo rad javne kuhinje pod okriljem Udružnja građana „Mozaik prijateljstva“. Tu je i podrška za mlade sportiste i kulturne manifestacije, jer na taj način, kroz podršku nekomercijalnim sadržajima, nastojimo dijeliti sudbinu ovog grada i njegovih ljudi.

Kakvi su Le Coq planovi?

KURTINOVIĆ: Trudićemo se da opravdamo povjerenje naših gostiju i samim tim što proslavljamo 10 godina postojanja i rada obećavamo da ćemo nastaviti u smjeru kojim smo krenuli, kako bismo bili još bolji u svom poslu. Plan nam je da Banjaluka bude ponosna na Le Coq!

Banjaluka.com