Željko Vasić: “Moje najjače oružje je muzika”

Rođeni Zaječarac, Željko Vasić, svoju muzičku karijeru započeo je na “Sunčanim skalama”, a danas važi za jednog od najpoznatijih i najtalentovanijih srbijanskih muzičara.

Njegov prvi nastup bio je upravo na ovom prestižnom festivalu, a debitovao je sa pjesmom “Žena kao ti”, koju je komponovao Vlado Georgijev.

I pored ogromne popularnosti, a pogotovo među ženskim polom, Željko je srećno oženjen, a njegova karijera je u konstantnom porastu.

Kakav je osjećaj biti u Banjaluci, ali i dobiti Oskar popularnosti?

– Jako mi je drago što su me pozvali i što sam dobio nagradu, a inače moram da kažem da iako ne nastupam u Banjaluci, često dolazim ovdje kod prijatelja i rodbine moje supruge. A nadam se da ćemo na ljeto napraviti i koncert u Banjaluci. Zakazao sam koncertnu turneju, počinje u Beogradu 20. aprila, u Sava centru, zakazujemo i Podgoricu i sve veće gradove u regionu, a radujem se svakako i koncertu u Banjaluci.

Pjesma koja je obilježila proteklo ljeto je “Zanjiši kukovima”. Vi ste poznati po baladama, a ta pjesma ima malo brži ritam i odlično je primljena, da li možemo očekivati još sličnih pjesama?

– Moram da kažem da ljudi misle da su pjesme, koje sam snimio prošle godine, nove pjesme, u stvari ja sam čovjek koji stalno radi muziku i stvara. Tu pjesmu sam inače uradio prije tri godine, ali zahvaljujući mojoj neažurnosti izašla je tek prošle godine (smijeh). Planiram još par nekih pjesama, pred ljeto će svakako biti i novi singl. Snimio sam prošle godine i duet sa Nedom Ukraden, a ovih dana ćemo raditi i spot. Iza mene je jedna uspješna godina i nadam se tome i ove godine.

Kakvo je Vaše mišljenje o miješanju muzičkih žanrova? Vi ste pjesmu, Voli me i ne voli me, uradili sa trubačima, a danas je to na muzičkoj sceni sve popularnije.

– Pjesma sa trubačima je još uvijek kod mene u studiju i nije ugledala svjetlost dana. Moj drug Deki Petrović i Big band, odsvirali su instrumental. Ideja je bila da to prvo bude instrumental, međutim ja još nisam odlučio da li će to ostati tako, ili će imati neko pjevanje. Još uvijek ta pjesma stoji u studiju. Možda to premijerno izvedemo na sljedećem koncertu. A za sada sjajno zvuči!

Muzika nema granice, nervira me ta podjela na pop scenu, narodnjake… Podjela na Četnike i Partizane. Ne dopada mi se to, ja imam puno kolega koji pjevaju i rok'n'roll i narodnjake, tako da za mene muzika nema granice. Ja volim da eksperimentišem, to je za mene zabavno i služi kao osvježenje, a vidim da se i ljudima to dopada. Kada sam planirao s kim ću snimati duet, pomislio sam da bi bilo potpuno dosadno snimiti pjesmu sa nekim ko pjeva istu muziku kao ja i ko ima isti senzibilitet. Ja i Cvija smo jako različiti i privatno i u muzičkom smislu, Neda Ukraden takođe, a i Dejan Petrović, ali to je ono što pjesmu čini zanimljivom.

Sami pišete svoje tekstove. Odakle potiče inspiracija za pjesme?

– Ja inspiraciju kupim oko sebe, od prijatelja i njihovih zanimljivih priča. Upravo sam tako napisao jednu pjesmu prije dvije godine, a još uvijek nije izašla (smijeh). Prijatelj me je stalno zvao. On inače radi u jednoj velikoj firmi i zaljubio se u djevojku koja je ispod njega u funkciji. Stalno me je pitao “Kako da joj kažem?”. Stalno me je smarao (smijeh). Kada su žene u pitanju on je malo stidljiv i ja sam na kraju napravio pjesmu o tome. Pjesma se zove “Hoću da ti kažem”. Toliko me inspirisao da sam sjeo i napisao tekst, super je pjesma, malo brža i veselija.

Dugo se bavite muzikom, da li postoji još nešto što niste ostvarili?

– Ja sebi pažljivo postavljam ciljeve i ništa van onoga što sam trenutno u mogućnosti da izvedem. Ne opterećujem sebe sa nekim neostvarenim željama, inače sam jako ostvaren čovjek. Imam mnogo iskrenih prijatelja, saradnika, porodicu i bavim se zanimanjem koje najviše volim i to je velika privilegija za mene. Svaki uspjeh mi je velika nagrada.

Posao kojim se bavite oduzima dosta vremena, a zahtijeva i mnogo putovanja. Koliko se teško posvetiti porodici pored svih obaveza?

– Jako je teško. Ja se trudim i stvarno svaki slobodan trenutak provodim sa svojom porodicom, sa meni dragim ljudima, prijateljima. Ja sam inače rodom iz Zajačara i volim da odem u svoj rodni grad, tamo sam odrastao. Mnogo lijepih stvari me veže za Zajačar, tamo mi žive roditelji, eto i njih jako rijetko viđam.

Kako ćete provesti Osmi mart, sa ženom ili ste poslovno angažovani?

– Mi muzičari za sve te praznike, koje obični ljudi proslavljaju u krugu porodice, uglavnom radimo, ja imam nekoliko Novih godina. Ovu regularnu, pa Srpsku, pa Dan zaljubljenih, pa Osmi mart… Tako da ću taj dan svakako provesti radno, imam koncert u Knjaževcu koji počinje u osam uveče i traje do deset, a poslije toga imam nastup u Nišu, pa reprizu Osmog marta u Vrnjačkoj banji i tako. A ne ljuti se žena, mi uvijek poslije svega slavimo (smijeh).

Ono što se posebno poštuje kod Vas je to što ste u medijima spominjani isključivo samo kada je u pitanju Vaša muzika i karijera, gotovo uopšte nema negativnih članaka vezanih za Vas. Činjenica je da mnoge Vaše kolege karijeru grade na vulgarnosti.

– Ja nisam takav, moje najjače oružje je muzika i toga se držim.

Maja Garača/Banjaluka.com