Objavljeno: 2. 6. 2014 u 11:49h
Kodna imena i šifarnici zamijenili su interni žargonski jezik koji su ranije koristili srpski mafijaši.

Na suđenju grupi Darka Šarića, pripadnicima ovog klana pripisuje se savremeni način komunikacije čime susmijenili fraze i izraze koje su zemunski gang ili prijatelji Željka Maksimovića Make koristili u telefonskim razgovorima.
Policijske bilješke, šifarnici, priče svjedoka-saradnika, kao i priznanja osuđenih, govore da je Šarićeva grupa imala kodno ime za svakog člana koji je učestvovao u transportu kokaina. Tako su brodove kojima su transportovali drogu nazivali ženskim imenima. Drogu, takođe, nikada nisu spominjali u razgovorima, a samo uzak krug ljudi mogao je da se čuje sa Šarićem.
Pripadnici zemunskog klana su, s druge strane, prilikom ubistva i otmica koristili takozvane specijalne mobilne telefone, nabavljene samo za taj zadatak. Bora Banjac, šef Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala uvrijeme akcije „Sablja”, objašnjava da su „zemunci” koristili žargon i da nikada nisu spominjali krivična djela u međusobnoj komunikaciji.
“Iskusni policajci su mogli da razumiju njihov žargonski jezik. Međutim, najviše su u prevođenju njihovih razgovora pomogli svjedoci-saradnici. Neposredno prije atentata su prekinuli komunikaciju, a i prije toga su se samo javljali Zoranu Vukojeviću Vuku (ubijenom svjedoku-saradniku) koji je dežurao u Šilerovoj”, kaže Banjac.
Najpoznatiji interni žargonski izraz „zemunaca” bio je „otišao za Kanadu” što je značilo likvidaciju. O tome je govorio svjedok-saradnik Dejan Milenković Bagzi.
Najpoznatiji slučaj korišćenja internog žargonskog jezika je grupa Željka Maksimovića Make, koja se tereti za likvidaciju policijskog generala Boška Buve, ali i za planiranje ubistva političara među kojima je premijer Zoran Đinđić. Njihov žargon je bio predmet vještačenja i oštrog sporenja odbrane i Tužilaštva za organizovani kriminal. Prvobitna oslobađajuća presuda se pozivala na nerazumevanje žargona, ali je ona ukinuta i postupak je krenuo ispočetka. Postupak sada stoji, jer su svi glavnoosumnjičeni u bjekstvu.
Pripadnike Maksimovićeve grupe je karakterisalo da su uvijek govorili u ženskom rodu bez obzira o kom muškarcu pričaju. Glavni dokaz koje je tužilaštvo ponudilo je Maksimovićev razgovor sa sestrom 9. avgusta 2002. U tom razgovoru njih dvoje razmatraju, kako tvrdi tužilaštvo, likvidaciju premijera Đinđića, koga nazivaju „Zrika”, dok Koštunicu zovu „Oštičava”.
„Vidi, rekli sva govna da se poplješću … završeno je sada, mora Oštičava da dođe i da postavi novi kurs i tako … a Zrika ide i to može vjerovatno da će ga još u glavu popiti, to je sto posto… ” priča Maksimović, čiji je glas prepoznao policajac koji ga je ranije hapsio.
Na osnovu razgovora između Maksimovića i N.N. žene od 16. septembra 2002, kako tvrdi tužilac, utvrđeno je da je Maksimovića grupa napravila plan za ubistvo Đinđića. „Evo sa tri kilometra, primakli Zrikoka, imamo kad piša. Završeno. Kako god okreneš, ide oficijalno. Samo ova molila da moram da sačekam…”
Rečenica „Otišao za Kanadu” za uzak krug pripadnika značila je da je osoba za koju se to kaže ubijena.
Žargonska imena za političare bila su: za Zorana Đinđića – „Zrika”, Vojislava Koštunicu – „Oštičava”, a Vojislava Šešelja – „Ćora”. Uvijek su pričali o svim osobama u ženskom rodu.
Izvor: Blic.rs
Nema komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.