Srbi da izdržavaju kazne u Srbiji

Srbija će ponovo pokrenuti inicijativu pred Haškim tribunalom i UN da njeni državljani koji su osuđeni izdržavaju kazne u Srbiji, rekao je potpredsjednik Vlade Rasim Ljajić.

Hag

“Savet bezbednosti UN mora da donese formalnu odluku, ali i Tribunal mora da iznese mišljenje. Ovo pitanje je u poslednjih nekoliko godina konstantna tema svih naših razgovora sa predstavnicima Haškog tribunala, i suda i tužilaštva”, rekao je za “Večernje novosti” Ljajić, koji je i predsjednik Nacionalnog savjeta za saradnju sa Haškim tribunalom.

List podsjeća da je generalni sekretar UN donio preporuku 1993. godine, prema kojoj, osuđenici ne treba da izdržavaju kazne zatvora u zemljama bivše Jugoslavije zato što je rat u to vrijeme još trajao.

Međutim, Nacionalni savjet za saradnju sa Hagom pisao je nekoliko puta aktuelnom generalnom sekretaru Ban Ki Munu i tražio da se i Srbija upiše na spisak 17 zemalja koje su potpisale sporazum sa Haškim tribunalom o izdržavanju kazni.

Dok su neki od haških bjegunaca bili na slobodi u Srbiji, odgovor je bio da je prvo potrebno uhapsiti Ratka Mladića i Radovana Karadžića.

Kada je ovo pitanje pokrenuto poslije njihovog hapšenja, stigao je novi odgovor – osuđenici bi u Srbiji bili tretirani kao heroji i izdržavali bi kazne u povlašćenim uslovima.

Iako Tribunal, formalno, kada odlučuje u koju će zemlju kog osuđenika poslati, uzima u obzir i blizinu te zemlje njegovoj porodici, u praksi sutuacija nije baš takva.

Bivši predsjednik Republike Srpske Krajine Milan Martić, osuđen na 35 godina zatvora zbog zločina u Hrvatskoj, izdržava kaznu u Estoniji u kojoj Srbija nema ambasadu, a do te zemlje ne postoji direktna linija avionom ili autobusom. Kako kažu njemu bliski prijatelji – dalje nije moglo.

List prenosi da Martić ćeliju dijeli sa Dragomirom Miloševićem, koji je u Hagu osuđen na 29 godina zatvora zbog granatiranja Sarajeva.

Može da se tušira samo jednom nedjeljno, što mu onemogućava da se bavi sportom, a što mu je u Ševeningenu bilo dozvoljeno.

Cigaretu može da zapali samo jednom dnevno, i to samo one koje mu daju stražari.

Sve vrijeme je zaključan u ćeliji, iz koje može da izađe samo kad ide u šetnju po sat vremena dnevno.

“Pored svega toga, Martić mora mesečno da plaća oko 500 evra za troškove za higijenu i za telefonske razgovore koji su deset puta skuplji sa Srbijom nego sa bilo kojom drugom zemljom u Evropi. Kada porodica ode da ga obiđe, zaključani su zajedno sa njim. O svemu ovome sam obavestio Rasima Ljajića koji je učinio šta je mogao, ali i bivše predsednike Skupštine i Vlade koji mi nisu ni odgovorili”, kaže Martićev advokat Peđa Milovančević.

Radoslav Brđanin, osuđen na tri decenije zatvora zbog navodnih zločina u BiH, Ljubomir Borovčanin, koji je dobio 17 godina u srebreničkom procesu i Ranko Češić koji je osuđen na 18 godina zatvora zbog slučaja “Brčko”, izdržavaju kazne u Danskoj. Oni, međutim, nemaju probleme kao ostali osuđenici.

Brđanin je na odjeljenju gdje nema teških kriminalaca i obavlja poslove za koje dobija novac.

“Čim su u zatvoru pročitali presudu, rekli su da je očigledno da je nevin osuđen jer nije imao nikakvu odgovornost kao ministar građevine i bio je fizički daleko od bilo kakvog zločina”, kaže njegova kćerka Jelena Brđanin.

Ona ističe da je “tužno to što naši ljudi ne dobijaju nikakvu pomoć zemalja za koje su u Hag i otišli”.

Izvor: Agencije