Rade Aleksić: Moj Srđan je bio čovjek

Rade, čiji je sin posthumno odlikovan za hrabrost medaljom “Miloš Obilić”, ne krije ponos.

Spomen ploča Srđanu Aleksiću

ORDEN kojim je posthumno odlikovan za hrabrost njegov sin Srđan, Trebinjac Rade Aleksić darovao je srpskom narodu i svim građanima Srbije koji prihvataju da je žrtva za druge veličanstven čin!

Rekao je to ponesen emocijama u Skupštini Srbije, pošto je iz ruku predsjednika Borisa Tadića primio zlatnu medalju “Miloš Obilić” i od njega čuo “da mu je davnašnja želja da postumno odlikuje Srđana”.

“Ponosan sam i tužan. Moj sin nije bio heroj. On je samo bio čovjek koji je obavio svoju ljudsku dužnost. Zar nam je za to potrebno herojstvo? Odgajan je da ljude razlikuje samo po poštenju i dobroti.”

Rade Aleksić kaže da je u našem narodu bilo mnogo “Srđana”. I mladih i starih.

“Kada sam rekao da odlikovanje poklanjam svim građanima Srbije, mislio sam i na sve te naše heroje.”

Srđan Aleksić je stradao u januaru 1993. dok je od batinanja četvorice naoružanih nasilnika branio svog sugrađanina, Bošnjaka Alena Glavovića, koji danas živi u Malmeu, u Švedskoj, sa suprugom i dvoje dece. Srđana su pretukli kundacima. Od zadobijenih povreda prvo je pao u komu, a šest dana kasnije podlegao je povredama.

“Alen svake godine obilazi Srđanov grob u Trebinju” – kaže Rade Aleksić, koji je u čitulji napisao: ‘Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost’.

NEPOSREDNI NOVAK

– ČESTITAO mi je i Novak Đoković. Zagrlili smo se i kratko popričali. Kod njega su me najviše oduševile neposrednost, dobrota, pitomost. U razgovoru o stradanjima i patnjama našeg naroda rekao mi je da je vrijeme da i ovaj Balkan ogrije sunce. Inače, vidim, nije on od mnogo priče. Sve što je stvorio plod je njegovog velikog rada. Kada bi mi ostali Srbi radili bar deseti dio koliko on radi, bili bismo negdje u sredini ovoga svijeta – kaže Rade Aleksić.

Izvor: Večernje novosti