Priča sa katuna na Ravnom kod Gacka (Foto)

Gatački kraj odavno je poznat je po velikom broju uspješnih poljoprivrednih proizvođača, naročito iz oblasti stočarske proizvodnje. Vlasnik poljoprivrednog gazdinstva Tomislav Dragumilo iz sela Berušice, svakako spada u red najuspješnijih uzgajivača stoke u ovom kraju.

Ovaj uzorni poljoprivrednik i domaćin zajedno sa svojom sedmočlanom porodicom uzgaja oko 30 grla goveda, više od 300 priplodnih ovaca i jagnjadi, a ima i oko 20 grla koza. Gazdinstvo Tomislava Dragumila u selu Berušica, udaljeno je oko 15 kilometara od centra opštine, s tim da je gotovo trećina putne komunikacije loš makadam. Za vrijeme ljetnih mjeseci, Tomislav izgoni stoku na obližnji katun na Ravnom, koji se proteže uz samu granicu sa opštinom Plužine u Crnoj Gori, gdje u zavisnosti od vremenskih prilika, nerijetko ostaje i do kasno u jesen. Na katunu je uz pomoć braće izgradio kolibu, štalu i vodopojilište, a kako je prije par godina sopstvenim sredstvima doveo i struju, sada ima sasvim pristojne uslove za boravak na ovoj planinskoj visoravni sve do kasne jeseni, odnosno dok ne padne prvi snijeg.

Život i rad na selu, u ekološki zdravom ambijentu kakvim se sigurno smatraju Berušica i Ravno, oduvijek je privlačio Tomislava. Još od rane mladosti bio je uključen u sve poslove, a već od malih nogu čuvao je stado i pomagao roditeljima na imanju. Ipak ono što je Tomislava kao mladog čovjeka dodatno motivisalo da nastavi da se bavi ovom vrstom poljoprivredne proizvodnje kojom su se uspješno bavili njegovi preci, jeste zagarantovana prodaja stoke, kao i solidna podrška od strane ministarstva poljoprivrede i Opštine Gacko. Najveći dio poslova na imanju obavlja upravo Tomislav u čemu mu najviše pomažu supruga i brat, a nerijetko i tri maloljetna sina pripomognu u određenim poslovima koji su prilagođeni njihovom uzrastu. Dvojica sinova idu u sedmi, a treći najmlađi sin u drugi razred osnovne škole i Tomislav ih svakodnevno odvozi do susjednog sela Lipnik odakle dalje školskim autobusom odlaze u školu u Gacko. Sigurno da ove svakodnevne obaveze nije lako uskladiti, ali Tomislav kao vrijedan radnik i dobar domaćin uspjeva da organizuje sve poslove na imanju i da ih obavi na vrijeme.

Sam Tomislav kaže da nikad nije ozbiljno razmišljao da se zaposli u nekom preduzeću ili da se bavi nekom drugom vrstom posla, već da isključivo radi ono što voli i što je naučio od malih nogu. On naglašava da ipak ne bi mogao da se bavi stočarstvom u ovoj mjeri da mu nije katuna na Ravnom i obilne paše za stoku, jer drugačije ne bi mogao da obezbjedi dovoljnu količinu ishrane za stočni fond koji trenutno posjeduje. Od goveda je najviše zastupljena rasa gatačkog govečeta kao i križanci sa simentalcem, imajući u vidu da su ove rase dosta pogodne za uzgoj u sistemu krava tele. Upravo za ovaj vid uzgoja goveda Tomislav svake godine prijavi dvadesetak grla za republički podsticaj, budući da na gazdinstvu nema mnogo vremena za proizvodnju mlijeka i tradicionalnih mliječnih proizvoda po kojima je ovaj kraj na daleko poznat. S obzirom na djelimično lošu putnu komunikaciju, nije u mogućnosti da odvozi mlijeko do najbliže laktofrizne stanice, tako da najviše pažnje poklanja odgoju teladi koja se uglavnom rađaju bez ikakvih poteškoća, nerijetko i na samoj ispaši. Tomislav kaže da do sada nije bilo većih problema sa prodajom teladi i da je cijena trenutno zadovoljavajuća, iako se dešava da ona u toku godine više puta varira. Ono što ovaj uzgajivač posebno ističe jeste izuzetno visok procenat steonosti njegovih krava i junica, a taj uspjeh najviše pripisuje prirodnom pripustu, gdje samo u rijetkim situacijama interveniše veterinar. Tomislav praktikuje da u stadu uvijek drži jednog ili dva kvalitetna priplodna bika, upisana u registar matičnih grla, koja se koriste za oplodnju krava sa njegovog ali i drugih susjednih imanja.

Pored uzgoja goveda Tomislav se jednako uspješno bavi i ovčarstvom. U stadu isključivo preovladava pramenka hercegovačkog soja koja je po svojim rasnim karakteristikama izuzetno rentabilana i koja daje veoma dobre proizvodne rezultate na ovom području. Za Tomislava je ipak najbitnije da su grla zdrava i da ima što manje štete u stadu, kako je i do sada bio slučaj. Međutim, ono što u poslednje vrijeme ne ide u prilog ovoj stočarskoj proizvodnji jeste dosta niska cijena na tržištu i slaba potražnja za podmlatkom. Tomislav se ipak nada da ovo neće dugo potrajati i da će ovčarstvom nastaviti da se bavi i u budućnosti. Trenutno na imanju ima oko 300 priplodnih grla ovaca i ovnova, a svake godine osvježi stado sa oko 50 šilježadi koje ostavlja za dalju reprodukciju. Shodno tome, izgradio je veliki ovčarnik na porodičnom imanju i prilagodio ga svim standardima ovčarske proizvodnje. Pored ovčarnika tu je i novi namjenski objekat za smejštaj krava sa savremenim sistemom za izđubravanje, te drugi prateći objekti za skladištenje kabaste stočne hrane i ostalih potrebština za stoku. Uz to su izgrađeni i objekti za mehanizaciju koja se koristi na imanju, jer se bez neophodnih mašina i njihove priključne opreme, kako kaže Tomislav, danas ne može zamisliti ozbiljna poljoprivredna proizvodnja na selu. On takođe kaže da najviše obaveza ima u toku ljetnih mjeseci kad se prikuplja sijeno za stoku, te krajem zime kad se uglavnom jagnje ovce i kada su ukućani bukvalno 24 sata angažovani na imanju.

Iz razgovora sa Tomislavom, zaključujem da život na selu nije nimalo lak, ali da je dosta lakši nego što je bio u prošlosti. Sam sagovornik nastoji da ga u svakom pogledu dodatno olakša u čemu svakako i uspijeva, s tim da očekuje još veću podršku ministarstva i lokalne zajednice, kao bi se život na selu uopšte održao. Ono što mu svakako najviše nedostaje jeste bolja putna komunikacija sa gradom, imajući u vidu da je ona jednim dijelom u poprilično lošem stanju, ali da ima obećanja da će se i taj dio uskoro popraviti. Ukoliko se to dogodi, Tomislav ima u planu da proširi postojeći stočni fond, da još više unaprijedi svoju proizvodnju i da zaposli dodatnu pomoćnu radnu snagu ako to bude potrebno. U nadi da će ovi infrastrukturni problemi ubrzo biti prevaziđeni, ostavljam Tomislava i njegovu porodicu da rade i stvaraju i na taj način pružaju primjer ostalim mladim poljoprivrednicima kako se ipak može dobro živjeti od rada na vlastitom seoskom imanju. Da se sve ovo zabilježi i napiše najveće zasluge idu Darku Markoviću, kontrolnom asistentu u Područnoj jedinici Resora za pružanje stručnih usluga u Trebinju.

Banjaluka.com