Marko iz Glamočana kupio brod i krenuo od Frankfurta do Gradiške (Foto/Video)

Ljubav ka prirodi i vodi probudila je želju kod Marka Grebenara iz Glamočana da kupi brod i krene na ekspediciju rijekom od Frankfurta do Gradiške ploveći Majnom, Dunavom i Savom.

Subotnje jutro 16. maja bilo je dogovoreno za početak putovanja, a na brod nije zakoračio sam. S njim su iz Frankfurta krenuli i njegov otac Milan Grebenar, kao i njegovi prijatelji Stanislav Dedić i Slaviša Bekić, koji mu je mnogo pomogao u pripremi broda za put, te sa njima plovio prvih 70 kilometara. Zbog poslovnih obaveza morao ih je napustiti, ali je i dalje u kontaktu s njima.

Kako je počela ideja o putovanju brodom?

Sa Markom smo razgovarali dok je još plovio Majnom, u trenutku kad su prošli Švajnfurt. Prvi dani na brodu su protekli bez problema, a otkrio nam je i kako je i zašto brod završio u njegovom vlasništvu.

“Brod je kupljen na oglasima. Tražen je dugo vremena. Ta ljubav prema rijeci i prema prirodi uopšte je prisutna već odavno”, počinje svoju priču Marko za “Nezavisne novine”.

Foto: Milan Pilipović/Nezavisne

Kako su osposobili brod star više od 50 godina?

Osposobiti brod koji je prethodni vlasnik kupio davne 1972. godine, a koji je sada bio u zapuštenom stanju, nije bilo lako, ali u tome su uspjeli.

“Ja sam samo tri puta išao avionom u Frankfurt dok smo taj brod uspjeli osposobiti da upali, da ga naš drugar registruje, da se brod osigura, da se pripremi jednostavno za put, da imamo na njemu osnovne stvari, da nam radi topla voda, da imamo struju, da stavimo nove akumulatore…”, ističe on.

Foto: Milan Pilipović/Nezavisne

Kako dodaje, čak su neke dijelove slali iz Banjaluke autobusom.

“Trajala je dugo ta logistika i priprema da bi taj brod uopšte bio za puta. Mi smo svi otprilike u nekoj mašinskoj struci, imamo mehaničara na brodu, čovjeka koji se razumije u elektriku, mi radimo karoseriju, tako da nam nije ništa nepoznato i sada možemo popraviti nešto usput, ako bi bilo nekih problema”, otkriva Marko dodajući da se nada da ipak problema neće biti.

Kakva ih ruta vodi od Frankfurta do Gradiške?

Pred njima su dani putovanja, vjerovatno i više od dvije sedmice, a konačan cilj je Gradiška.

“Mi sada imamo 380 kilometara Majne uzvodno. Tu ulazimo u kanal koji vodi prema Dunavu. On je dug 170 kilometara. I onda je sav put niz vodu Dunavom do Beograda. I onda idemo Savom uzvodno 450 kilometara do Gradiške. Ako sve bude u redu sa ovom starom mašinerijom što smo kupili, mislim da bi trebalo da to sve traje između 15 i 20 dana”, kaže Grebenar za “Nezavisne novine”.

Kako objašnjava, prva četiri dana voze uzvodno 400 kilometara.

“Prešli smo 34 prevodnice za prva četiri dana. One su nam oduzimale neko vrijeme, ali to je baš lijepo iskustvo. Prva prevodnica u Ofenbahu nam je unijela straha, ali sad ide sve lakše i lakše. Nemamo baš neko ogromno iskustvo sa svim ovim, ali, eto, ide nam dobro”, iskreno priča on.

Za upravljanje brodom potrebna je vozačka dozvola koju je Marko dobio u Gradišci, a koja je priznata i u Evropi.

“Moramo imati čovjeka na brodu koji zna jezik. Telefonom se najavljujemo na svaku prevodnicu, na dva kilometra ispred nje, da nam otvore, da ispuste vodu, da možemo ući. Tako da, bez znanja njemačkog jezika, ovo bi bilo mnogo, mnogo teže, što se tiče tih logističkih dijelova”, kaže on dodajući da su brod registrovali na druga koji boravi u Njemačkoj, pa zbog toga i plove pod njemačkom zastavom.

Šta će biti sa brodom nakon dolaska u Gradišku?

Do Srbije će voziti on, a onda je plan da kormilo preuzme otac sa svojim drugom i da doplovi do Gradiške.

“Kada stignemo, brod ostaje dolje. Ne vraća se u Njemačku ni slučajno. Brod će najvjerovatnije ići mom sinu u nasljeđe. Sin voli vodu, ja volim vodu, evo, i otac je sa mnom”, kaže kroz smijeh Marko dodajući da već postoje i planovi za dalje, za nova putovanja, kada dovede brod u još bolje stanje.

Na put su krenuli sa mnogo želje, ali ne i sa mnogo podrške okoline. Kako kaže u razgovoru za “Nezavisne novine”, ljudi su im se čudili.

“Otkud na toliki put, zašto, kako ćete, kud se ide, hoćete li moći doći… Mi smo možda malo i brzo ušli u sve ovo, ali smo se dobro pripremili”, kaže Marko koga smo ostavili da plovi rijekama sa svojim saputnicima.

Izvor: Nezavisne