Malu Doroteju majka ostavila pred operaciju srca

Trogodišnju Doroteju i njenog tada dvomesječnog brata Veljka majka je ostavila dok su joj ljekari Instituta za majku i dijete “Dr Vukan Čupić” na operacinom stolu ispravljali urođenu srčanu manu.

Ova zlatokosa djevojčica koje je rođena bez jedne komore mora po treći put na operaciju srca da bi mogla normalno da živi i raste. Riječ normalno u njenom slučaju, ipak, treba uzeti sa rezervom, jer živi bez majke, u staroj i klizištem oštećenoj kući u Mramoru sa ocem Markom, malim Veljkom, babom Milicom, dedom Dušanom i dvojicom stričeva, Darkom i Milošem. Jedini stalan izvor prihoda je socijalna pomoć od 12 hiljada dinara i povremeni sezonski poslovi muških članova porodice.

Kako pišu “Novosti”, od svih nevolja koje su snašle Milicu i Dušana najviše ih je pogodila bolest unuke Doroteje. Materijalno urušavanje porodice zbog gubitka posla u “Niteksu” nekako su preživjeli. Nose se nekako i sa djelimičnom paralizom najmlađeg sina Miloša, pa i sa stalnom prijetnjom od klizišta koje je od njihovog ionako neuslovnog doma udaljeno tek desetak metara.

– Ona je moja duša, moja mila djevojčica. Poslije tri sina, pravi je blagoslov imati unuku i učinićemo sve da nam bude zdrava i srećna, zablista baka Milica dok priča o svojoj ljubimici za “Novosti”.

Životne nedaće ostavile su fizičke tragove na ovoj ženi koja noćima ne spava i brine o unučićima. Doroteji tačno u određeno vrijeme mora davati lijekove. Po preporuci ljekara rastvori ih prvo u špricu pa onda uz neku pjesmicu i priču daje Doroteji da popije.

– Spavam obučena već godinu dana. Sve se bojim da me ne savlada umor i propustim da dam terapiju. I Veljko je još beba, tek će krajem mjeseca napuniti godinu dana. Kao da znaju da su siročići bez majke pa su mirni i poslušni. Jedino mi se srce cijepa kada me Doroteja pita za majku. Šta da joj pričam? Lagali smo je da se razboljela i otišla u bolnicu. Svaki dan je tražila da je vodimo kod ljekara sve se nadajući da će sresti majku.

I samohrani otac Marko priznaje da bi bez pomoći svoje majke bio bespomoćan da odgaja djecu. Trudi se da zaradi, ne bira posao.

– Kad bi svi bili pošteni i platili mi to što zaradim nego svako gleda da zakine. Ne otimaju od mene, već od ove dječice, ali ne možeš to uvijek objašnjavati, priča Marko.

On se teško pomirio sa činjenicom da je supruga imala ljubavnu aferu dok je sa djetetom bila na liječenju u Beogradu.

– I djeca i ja to nismo zaslužili ali život ide dalje. Sada mi je samo cilj da Dorotea lijepo podnese katetarizaciju koja je uvod za treću operaciju srca.

Mitići ne mole i ne kukaju već dostojanstveno podnose to što ih je snašlo. Polovinu socijalne pomoći daju za lijekove iako Dorotea ima zdravstveno osiguranje, plaćaju i druge ljekarske interevencije.

Pomoć

Jedini koju su do sada pomogli Mitićima su nadležni iz gradske opštine Palilula. Predsjednik opštine Boban Džunić obezbijedio im je pakete sa hranom a spreman je i da pomogne oko organizacije puta do Beograda.

– Nisam mogao ni sanitet da dobijem kada sam vozio Doroteju na operacije. Govorili su mi da daju samo djeci koja su bolesna od kancera. Ne mogu da shvatim da može nešto biti preče od zdravlje djece, kaže Marko, koji još ne prima ni dječiji dodatak. – Rekli su mi da moram okončati brakorazvodnu parnicu.

Izvor: Novosti / eTrafika.net