Promovisana knjiga „Ne talasaj“: Kad humor postane posljednja linija odbrane

U Evropskoj kući kulture i nacionalnih manjina u Sarajevu sinoć je promovisana knjiga „Ne talasaj“ autorice Lejle Hadžimešić, objavljena u izdanju izdavačke kuće “Dobra knjiga”.

Riječ je o zbirci priča koja kroz lična i porodična iskustva progovara o odrastanju u opkoljenom Sarajevu, ratnoj i poslijeratnoj traumi, bolesti, putovanjima, međugeneracijskim odnosima te svakodnevnoj borbi da se sačuvaju dostojanstvo, humor i unutrašnja snaga. To je knjiga o onome što ostaje nakon što se preživi gotovo sve, ali nepovratno izgubi temeljni osjećaj sigurnosti.

Promociji je prisustvovalo više od 100 posjetilaca, a o knjizi su govorili njeni recenzenti, filozof i univerzitetski profesor Lino Veljak te slovenski pisac i novinar Andraž Rožman. Govoreći o autoričinom stilu, Lino Veljak naglasio je da Hadžimešić o teškim iskustvima piše bez patetike i pojednostavljenih moralnih podjela.

„U ovoj knjizi nema jadikovanja, samosažaljenja ni moraliziranja. Postoji samo ogoljeno, neposredno pripovijedanje o onome što se dogodilo i upravo zato ono djeluje još snažnije“, kazao je profesor Veljak.

Andraž Rožman istakao je da knjiga nadilazi autobiografski okvir i kroz iskustvo autorice otvara prostor za razumijevanje sudbina više generacija.

„Ovo je višeslojna, autentična i društveno relevantna knjiga koja kroz intimno iskustvo jedne žene ispisuje portret cijele porodice, Sarajeva i generacije obilježene ratom i njegovim posljedicama“, kazao je Rožman.

Tokom promocije autorica je govorila i o značenju naslova knjige, posebno o tački koja se nalazi iza imperativa „Ne talasaj“.

„Ne znam jeste li primijetili, ali naslov knjige glasi ‘Ne talasaj.’, sa tačkom. To je mala gramatička igra, jer je ‘ne talasaj’ imperativ i prirodno bi bilo da iza njega stoji uskličnik. Međutim, nisam željela uskličnik. ‘Ne talasaj’ je rečenica koju će nam izgovoriti neka tetka, komšinica ili starija gospođa onako tiho, gotovo usputno, kao upozorenje da se ne ističemo, da šutimo i ne remetimo postojeći poredak. Zato je na kraju tačka“, objasnila je Hadžimešić.

Na kraju večeri Hadžimešić je zahvalila svima koji su je ohrabrivali, učestvovali u nastanku knjige i doprinijeli njenom objavljivanju.

„Posebno se zahvaljujem svima koji će se u ovim pričama prepoznati, a koji su, često i ne znajući, poslužili kao inspiracija“, poručila je autorica.