Kao robove držali više od 600 radnika

Zbog trgovine ljudima, organizovanog kriminala i držanja u ropskom odnosu u Azerbejdžanu više od 600 radnika iz BiH, Srbije i Makedonije, Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv 13 osoba.

Prvooptuženi je Božo Vučenović, direktor firme “Serbaz”, preko čijeg je predstavništva u Gradišci organizovan kriminalni posao vrbovanja radnika iz BiH koji su u Azerbejdžanu, umjesto obećane dobre zarade, šikanirani, zlostavljani, nisu plaćani, a u ovoj zemlji su u periodu od 2007. do 2009. godine i umrla najmanje dvojica građevinaca iz naše zemlje.

Budući da su svim žrtvama po dolasku u Azerbejdžan oduzimani pasoši, danima je trajala agonija transporta tijela dvojice radnika iz Gradiške i Živinica u Bosnu i Hercegovinu.

Božo Vučenović, njegov brat Milan Vučenović i jedanaestorica ostalih optuženi su za vrbovanje ljudi i njihovu radnu eksploataciju u Azerbejdžanu. Među optuženima je i Miroslav Vučenović, koji se radnicima u BiH predstavljao kao posrednik firme “Serbaz”. Ova navodno holandsko-azerbejdžanska kompanija imala je predstavništva i u drugim zemljama u regiji, odakle je takođe vrbovala radnike i iskorištavala ih u glavnom gradu Azerbejdžana, Bakuu, i na gradilištima po ostalim gradovima u ovoj zemlji.

“Istragom koju je provelo Tužiteljstvo BiH utvrđeno je da su optužene osobe, iskoristivši njihov težak financijski položaj i ugroženu egzistenciju, u periodu od 2007. do 2009. godine organizirale odlaske više stotina građana na navodni rad i zaposlenje u Azerbejdžan”, kazao je Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH.

Istragom je utvrđeno i da su Vučenovići i njihovi saradnici radnom eksploatacijom stotina radnika iz BiH, Srbije i Makedonije nezakonito zaradili više miliona maraka, koje su držali na više računa u nekoliko država.

“Prema prikupljenim dokazima, radi se o iznosu od oko 5,9 milijuna KM, čije će oduzimanje biti zatraženo tijekom postupka”, saopšteno je iz Tužilaštva BiH.

Nakon što bi optuženi, od kojih je većina iz Gradiške, širom BiH, a najviše po Bosanskoj Krajini završili vrbovanje nezaposlenih ljudi, u Azerbejdžanu bi im najprije oduzimali pasoše. Tako su držani u potpunoj ovisnosti od Vučenovića i saradnika. Umjesto obećane zarade od pet dolara po satu, radnici mjesecima nisu nikako dobijali platu. U blizini gradilišta živjeli su u kolektivnim smještajima, često bez osnovnih uslova za život i bez hrane, pa su mnogi drastično izgubili na tjelesnoj težini.

“Radnici su držani u nečovječnim uvjetima i neadekvatnim smještajnim prostorima, uz uskraćivanje plaćanja dogovorenih naknada za rad, novčana kažnjavanja, tjerani su da rade prekovremeno bez mogućnosti odbijanja takvog rada”, navedeno je u optužnici.

Radnicima bez pasoša i bez sredstava za život bila je uskraćena sloboda kretanja, ali i mogućnost povratka u BiH, zbog čega je tužilac Posebnog odjela za organizovani kriminal ocijenio da je nad njima radnom eksploatacijom počinjeno krivično djelo trgovine ljudima.

Boro Kuzmić iz Kotor Varoša bio je u grupi od više stotina građevinaca iz BiH koji su u jesen 2009. godine bili doslovno zarobljeni u Azerbejdžanu. Zarađene plate nisu dobili pa nisu imali od čega živjeti, a u BiH se nisu mogli vratiti jer su im pasoši ranije oduzeti. Nakon alarmiranja javnosti, Vučenovići su tada pod pritiskom porodica građevinaca dozvolili povratak ove grupe radnika u BiH.

Kuzmić je ispričao da nije dobio ništa od obećanih pet dolara po satu jer su iz “Serbaza” stalno navodili druge administrativne razloge što ljudima ne isplaćuju zarađene plate.
“Ljudi su u kolektivnim smještajima bili prisiljeni prodavati lične stvari da bi sebi mogli kupiti hranu”, ispričao je Kuzmić.

Posrednik firme “Serbaz” Miroslav Vučenović tvrdio je 2009. godine da nije tačno da ne plaćaju radnike. Kazao je da plate samo kasne, nekad zbog blokiranog računa preduzeća, nekad zato što Vlada Azerbejdžana nije platila naručene i završene građevinske radove. Vučenović je tvrdio i da uopšte nije zaposlen u “Serbazu”, već je povremeno angažovan kad se za to ukaže potreba.

Za bh. radnike iskorištavane u Azerbejdžanu dodatna otežavajuća okolnost bila je i to što je najbliže diplomatsko-konzularno predstavništvo BiH bilo u stotinama kilometara udaljenom Istanbulu.

U Tužilaštvu BiH ističu da je optužnica protiv Bože Vučenovića i još dvanaestorice optuženih najveća optužnica za trgovinu ljudima u istoriji bh. pravosuđa. U optužnici, koja je proslijeđena Sudu BiH na potvrđivanje, predloženo je ispitivanje 84 svjedoka optužbe.

Osuđen za ratni zločin

Jedan od optuženih u ovom slučaju je Saša Lipovac iz Gradiške, koga je Vrhovni sud RS 2010. osudio na 10 godina zatvora zbog ratnog zločina nad Bošnjacima iz sela Liskovac, kod Gradiške, u avgustu 1993. godine.

Vrhovni sud RS je presudu donio po žalbi banjalučkog Okružnog tužilaštva, koje je tražilo da se Lipovcu ukine prvostepena oslobađajuća presuda iz 2007.

Pošto je Lipovac bio u bjekstvu, Vrhovni sud je početkom 2008. raspisao međunarodnu potjernicu za njim, pa je uhapšen u decembru 2009. godine na graničnom prelazu Azerbejdžana i Gruzije, a kasnije je deportovan u BiH.

Lipovac je, kako su “Nezavisne” pisale početkom 2010. godine, u Azerbejdžanu bio zadužen za upravljanje radničkim kampom.

Radnici iz BiH su svjedočili da im je Lipovac odmah po dolasku uzimao isprave i lična dokumenta i držao kod sebe, te da je od njega zavisilo kada će i da li će se moći vratiti kući iz Azerbejdžana, gdje su živjeli u veoma nehumanim uslovima i gdje ih je Lipovac, kao i ostalo osoblje ove firme, zlostavljao i maltretirao.

Optuženi

1. Božo Vučenović
2. Milan Vučenović
3. Rade Ljubičić
4. Saša Lipovac
5. Safet Turanović
6. Rasim Turanović
7. Nenad Tatić
8. Slaviša Kojić
9. Zoran Dmitrović
10. Zoran Kalajdžić
11. Novak Ćirić
12. Nedeljko Vučenović
13. Miroslav Vučenović

Izvor: Nezavisne