Otvoreno pismo Prnjavorčanina koji se zarazio u karantinu dvorane

Poštovani građani Prnjavora,

Ovom prilikom želim da Vam iznesem neke činjenice pa da sami možete procijeniti i eventualno donijeti neke zaključke koji se tiču događaja u karantinu Prnjavor. Ovo je i jedna vrsta odgovora i izražavanja nevjerice da neko ima potrebu da se pravda napadajući. Ne bavim se politikom, apolitičan sam i to je vjerovatno razlog zbog kog ne razumijem zašto se nekada u politici ne može priznati greška ili reći pogriješili smo ili izvini. Ko je taj ko ne pravi greške? A evo priznaću svoju ako je sugrađani nađu.

A sada da krenem redom:

Već početkom marta boravio sam u Beogradu gdje sam svoju bolesnu majku vodio na kontrole. Moj poslednji ulazak u Srbiju dogodio se 15.03 nekoliko sati prije uvođenja obavezne izolacije od 14 dana. Iako nisam dobio rješenje o izolaciji javljeno mi je iz Policijske stanice da ću biti kontrolisan i u toj obavezi. Nakon dva dana majka je umrla morao sam biti na balkonu dok su je iznijeli nakon 2 sata. Sahranjena je. Iz stana nije bilo dozvoljeno izlaziti. Nakon 14 dana kada sam trebao krenuti za Prnjavor , produžuje se izolacija na još 14 dana. Neznajući da ću se toliko vremena provesti i da ću od sklopa situacija izglubiti 8 kilograma, bilo mi je neophodno uraditi analize krvi kako bih znao pravu dozu hormona koji ukoliko nisu dobri izazivaju apsolutnu aritmiju. Policija Srbije pregledajući dokumentaciju daje mi nakon 21 dan dozvolu za izlazak iz zemlje i dana 04.04. prelazim granični prelaz Rača. Tu sam takođe ljubazno pregledan i takođe vidjevši dokumentaciju daju dozvolu da se ne zadržavam na prelazu nego nastavim put pod pratnjom do Prnjavor. Dozvola je morala imati tri ovjere od strane granične patronaže, Bijeljinskog epidemiologa i još jedne zdravstvene institucije. Istog dana dolazim u Prnjavor i smještaju me u dvoranu „Sloga“.

Smješten sam u svlačionicu gdje su postojala prvo dva, a potom je dodat još jedan krevet.

U karantinu nisu postojala sredstva za zaštitu (maske i rukavice), kao ni sredstva za dezinfekciju. Ovo odgovorno tvrdim. Sve ovo zbog čega su me pustili i u Srbiji i na granici nije uzeto u obzir u Prnjavoru da sam rizična grupa i da se omogući analiza i drugačiji tretman. Tako ostajem kao i ostali u karantinu. Prvi test pokazao je da je jedan pozitivan nalaz. Nakon ove objave počinje ova agonija o kojoj se sada priča. Automatski nam se dan eventualnog izlaska pomjera na dan od dobijanja pozitivnog rezultata. Pozvao me je i načelinik opštine g. Tomaš i rekao da će se raspitati kod nadležnih da li postoje mogućnosti bržeg uzorkovanja na šta je dobio negativan odgovor. Nakon 7 dana ponovo smo testirani i tu je već bilo 3 pozitivna, i još jedan koji je potvrđen sutradan. Za mene je to drugi negativan test. A da bi sve dostiglo kulminaciju time da se naše vrijeme ponovo u karantinu počinje brojati od tog časa. Nekoliko puta zvali smo na razgovore predstavnike kriznog štaba. Tek tada stižu dezinfekciona sredstva 1l asepsola maske i rukavice. Tražili smo i razgovor sa epidemiologom. Rečeno je da tako mora. Našao sam na stranicama ministarstva sve brojeve i dopise i odredbe kriznog štaba sa potpisom g.Viškovića i informisao se gde mi je objašnjeno da apsolutno može biti korigovana situacija po pojedinačnih slučajevima. Gospodin sa kojim sam imao korespodenciju je izvjesni g. Tomašević. Nadam se da sam dobro zapamtio. Sve ovo sam poduzimao iz razloga jer smo svi bili svjesni da se moramo zaraziti ukoliko se prolongira vrijeme boravka. Nakon ove intervencije sve tri grupe 8 ljudi pušteno je u kućnu izolaciju do isteka navedenog termina na rješenju. U međuvremenu meni se pojavljuje prvi simptom, a to je blaga temperatura 37/37.3.

Prijavljujem to i prati se situacija. Svakim danom se sve više pogoršava. Dana 19.04. pregledan sam na Infektivnoj klinici u Banjaluci urađen je bris, pluća su bila uredna, a sutradan saznajem da sam pozitivan i ja. Nije se izašlo u susret ni starijem gospodinu koji ima 67 godina, a koji je takođe prijavljivao određene smetnje.

Sada se nalazim na pulmologiji sa aktivnom upalom pluća sa 7 dana temperaturom do 39 i čitam ovo što čitam.

Pa da i rezimiram:

Pokušaj da se svi nedostaci prikriju na ovaj način izuzetno je nekorektno. Spominjanje igranja fudbala (volio bih znati izvor potkazivača informacije, skupljam fotografije takvih likova da bih napisao jedan rad sa analizom uticaja govora i brahikefalije na karakterologiju izdajice), ne uzimajući u obzir ni vreme tog SPEKTAKULARNOG meča koji se pored Bjelorusije odigrao jedino u Prnjavoru u vrijeme pandemije covid19. Ako je boravak u dvorani sa velikim brojem kvadrata gori od čekanja i vađenja krvi na 8 m2, ili ručka u 30m2 gde bez dezinfekcije stolova stolica jedemo svi naravno ne u isto vrijeme ili svakodnevnog prolaska kroz uzani prolaz desetinama puta svakog pojedinačno sa jedne na drugu stranu dvorane, onda gdje se kašljuca i ko zna šta još. Mogao bih a možda i hoću navoditi još ako bude potrebno. Hronološki skupljam sve objave, od strane zvaničnih institucija.

Želio bih sada i da pohvalim neke institucije i pojedince:

Svaka čast našoj policiji sve što su oni uradili je bilo po propisu i što je jako važno korektno, a lično se zahvaljujem svima iz policije koji su me pozvali pitali za zdravlje i poželjeli brz oporavak. Sveštenstvu dugujem posebnu zahvalnost jer su me zamijenili u svim teškim situacijama, obavili su sahrane kako u Srbiji moje majke, a tako i oca od supruge koji je takođe preminuo dok sam bio u karantinu. Komunalnoj policiji, g. Zdenku koji se trudio sa svojim timom, naravno i g. Vinčiću koji je me je redovno i korektno vodio kroz proces bolesti i uputio u pravo vrijeme na liječenje. Navodim činjenice. Naravno zahvaljujem se od srca prijateljima kojima se često od mase poruka ne mogu odmah ni javiti.

Dragi sugrađani zar je postojala potreba za člankom pod naslovom „Neozbiljno ponašanje proširilo virus po karantinu u Prnjavoru“. Evo dio krivice ćemo preuzeti, a da vidimo vašu.

Mladen Strugar

Izvor: Prnjavor.info