Amir traži Srbina Ivanovića, brata po majčinom mlijeku: Zna da je negdje u Srbiji

Amir Reko porijeklom iz Foče već više decenija traži svog brata po “majčinom mlijeku”, a kojem za sada zna samo prezime – Ivanović. A da ima takvog brata, zna iz priče koju mu je nekada davno ispričala majka, koja više nije među živima.

Majka obojicu dojila

Amir, koji sada živi u Sarajevu, rođen je 27. decembra 1963. godine u Foči, te kaže da se sjeća da mu je majka, dok je bila živa, pričala da je u bolnici u istoj sobi bila i Srpkinja iz sela Ivjaci, koja je nakon poroda preminula.

Znam samo da je Ivanović

„Moja majka je nakon toga nastavila, osim mene, da doji i bebu Srpkinje koja je preminula, malog Ivanovića. Nije joj bilo bitno ko je Srbin, a ko Musliman. Tada su svi bili ljudi“, kaže Amir.

Preživljavam iznova i iznova ovu priču

Pošto je majka čovjeku, kaže on, nešto najsvetije u životu, ta priča mu je ostala upečatljiva, te je preživljava iznova i iznova.

„Saznao sam da taj čovjek živi negdje u Srbiji, ali kako ne znam njegovo ime, moraću da krenem da tragam za njim iz Foče, uz pomoć mojih prijatelja koji tamo žive. Želja mi je da ga upoznam, iako imam i rođenog brata Samira, ali ovo poznanstvo bi mi mnogo značilo“, rekao je Amir.

Majka stradala 1992.godine

Majka mu je stradala 1992. godine u rodnom selu Gudelj pokraj Foče, zajedno sa sedam članova bliže porodice.

“Svi su stradali kada su kuću u kojoj su živjeli zapalili izrodi iz reda srpskog naroda. Ali, to su pojedinci. Njih ima među svima nama. Ne žellim da mrzim nikoga, niti mogu. Želim da nađem svoga brata po majčinom mlijeku, kojem, nažalost, znam samo prezime i pretpostavku da sada živiu Srbiji“, kaže Amir.

Dosta mržnje

Siguran, je kaže, da takvih slučajeva ima dosta, da su mnogi braća i sestre po majčinom mlijeku, ali i po dobrim i humanim djelima. On smatra da o tim lijepim i pozitivnim pričama treba mnogo više pisati i govoriti, umjesto o mržnji i netrpeljivosti.

Budimo ljudi

„Moja poruka je da treba da budemo ljudi, te da čovjeku vratimo vjeru u čovjeka. Treba da se što prije vratimo našim temeljnim, ljudskim vrijednostima i ponosan sam što je to tako bilo sa mojom majkom“, rekao je Amir.

Ne može, kaže, da prihvati sve što se sada dešava narodima, koji su nekada zajedno živjeli i koje i sada spajaju brojne zajedničke stvari.

„Treba da damo primjer mladim ljudima kako da se ponašaju, kako da žive, vole i opraštaju, a nikako da mrze, jer ih ta mržnja može samo spriječiti da serazvijaju i duhovno rastu. Neko mi kaže da to što ja hoću jeste utopija, ali ako je utopija biti čovjek, šta to onda ima smisla u životu“, kaže Amir.

Da li je smisao, upitao je, trčati za novcem i materijalnim stvarima, bez da se razmišlja o tome kako smo stigli do tog novca.

Bio oficir JNA

Amir je prije rata bio oficir JNA, te je živio u raznim krajevima bivše Jugoslavije, a 17 godina je proveo i u Danskoj, dok trenutno živi u Ilijašu u Sarajevu sa suprugom.

„Imam prijatelja svugdje i svih nacionalnosti. Ne mogu nikako da prihvatim sve ovo što nam se dešava i gdje nam to odlazi život. Jer, život je jedan i vrijeme koje je prošlo neće se vratiti. Zašto da se mrzimo kad smo mi braća“, kaže Amir.

Banjaluka.com