Ispovijest Miloša: “Radim 16 sati dnevno, djecu viđam samo kad spavaju”

“Ustajem u šest sati. Ponesem doručak i od 7 do 16 radim na gradilištu, a od 18 do 24 razvozim hranu za fastfud restoran. Tamo jedem besplatno”, počinje priču Miloš S. (30) iz Vršca.

Njegovu fotografiju objavili su mediji prošle nedelje, a na njoj on pognute glave sjedi na džakovima.

Tad nije htjeo da otkrije identitet, a i sad je pristao djelimično, i to ne zbog sebe, već zbog svih porodica djece s invaliditetom.

Miloš radi svakog dana po devet sati na građevini, a šest u restoranu brze hrane. Sinove vidi uveče, kad se već uspavaju. I vikendom, i to kratko.

“Subotom se radi skraćeno na građevini, a u restoranu počinjem kasnije, tako da imam nekoliko sati između dva posla da se družim s njima. Ilija je srećan kad me vidi, zove me u sobu da se igram s njim. Nedjeljom imamo cijelo prijepodne za druženje. Tek poslije podne idem u fastfud”, priča Miloš.

On nijednog trenutka nije nezadovoljan, bijesan ili ljut zbog toga što mora toliko da radi da bi prehranio porodicu.

Miloš odbija bilo kakvu pomoć, naročito finansijsku. Mnogi su dirnuti ovom pričom, tražili broj žiro-računa da uplate novac ovom radnom čovjeku, ali on kategorično odbija.

“Hvala svima, ali ne želimo da ostavljamo broj žiro-računa. Novac se uostalom brzo potroši. Mojoj supruzi i meni je mnogo važnije da se promijeni zakon kako bi se pomoglo svakoj porodici koja ima dijete sa invaliditetom”, kaže ovaj nesebični čovjek.

Ono što je potrebno jeste da Ministarstvo rada potpiše peticiju s oko 60.000 potpisa, kojom se podržava inicijativa da se status roditelja djece sa invaliditetom izjednači sa statusom njegovatelja.

Za sada njegovatelji imaju pravo na radni staž, a roditelji to pravo nemaju.

Izvor: Telegraf.rs