RK Borac prije 39 godina pokorio Evropu i postao pobjednik Kupa šampiona!

Prije tačno 39 godina, 11. aprila 1976. godine, rukometaši banjalučkog Borca dotakli su sam vrh osvajanjem svog prvog evropskog trofeja – pehara namijenjenog pobjedniku Kupa šampiona.

U finalnoj utakmici, odigranoj pred prepunim tribinama Sportske dvorane “Borik”, Banjalučani su savladali danskog prvaka Fredericiju sa 17:15, i na taj način zlatnim slovima ispisali stranice svoje prebogate istorije.

Ujedno, Banjalučani su postali i prvi bh. tim kojem je to pošlo za rukom, a 15 godina kasnije, kada su u svoje vitrine donijeli i pehar pobjednika Kupa IHF, i jedini klub sa prostora nekadašnje Jugoslavije sa dva različita evropska trofeja.

Datum koji se ne zaboravlja

O samoj utakmici napisane su priče i priče, dvoboj te godine najboljih evropskih ekipa detaljno je analiziran sa svih strana, a ostalo je zapisano da je najbolji strijelac tog finala bio Zdravko Rađenović sa šest postignutih pogodaka, te da je pehar namijenjen evropskim šampionima prvi u svoje ruke primio tadašnji kapiten, Milorad Karalić.

Ostaće, takođe, zapisano da su Borčev dres u toj utakmici nosili Abas Arslanagić, Dobrivoje Selec, Zdravko Rađenović, Milorad Karalić, Miro Bjelić, Nedjeljko Vujinović, Slobodan Vukša, Rade Unčanin, Nebojša Popović, Boro Golić, Momo Golić i Zoran Ravlić, dok je na klupi sjedio briljantni stručnjak Pero Janjić.

“Jedno je sigurno, to veče i taj 11. april nikada neću zaboraviti. Naravno da sam bio neizmjerno ponosan što sam kao kapiten Borca bio član generacije koja je ostvarila svoj najveći klupski uspjeh. Međutim, u to vrijeme naš trijumf nije bio samo trijumf banjalučkog rukometa, već cjelokupnog sporta cijele tadašnje države. Ovim trijumfom smo se upisali među malobrojne klubove koji su se mogli pohvaliti jednim takvim rezultatom” naglašava Milorad Karalić.

Kruna klupske karijere

Borac je bio i ostao najuspješniji klub bivše Jugoslavije jer je, uz Crvenu zvezdu, bio jedini koji nikada nije napustio Prvu saveznu ligu, a u svoje vitrine smjestio je sedam pehara šampiona, te deset pobjednika Kupa SFRJ.

Mnoge od njih osvojio je i jedan od najmlađih rukometaša te generacije, Rade Unčanin.

“Meni je svaka titula i svaki trofej veoma drag, ali pobjeda u finalu Kupa evropskih šampiona zauzima posebno mjesto, a  mislim da slično razmišljaju i svi moji tadašnji saigrači. Iako sam ja nakon toga još dugo igrao, ipak moram reći da je ta pobjeda bila kruna naših karijera, bar kada je u pitanju klupska karijera” ističe Unčanin.

Današnji Borac, i pored svih problema sa kojima se suočava, uspješan je član Regionalne SEHA lige, a u okviru BiH osvojio je četiri kupa, te dvije šampionske titule. Takođe, Banjalučani su najveći favoriti da se i ove godine okite duplom krunom, tako da će riznica njihovih trofeja svakako biti još bogatija.

Trener: Pero Janjić je najzaslužniji za trijumf

Standardni prvotimac Borca, a poslije godinama i klupski funkcioner, Miro Bjelić, tvrdi da je najzaslužniji čovjek za osvajanje Kupa evropskih šampiona bio tadašnji trener, Pero Janjić.

Vraćajući se 39 godina unazad, Bjelić ističe da je samo Janjić mogao da drži tu ekipu na okupu i dovede je na vrh.

“Sezona 1975/76. bila je posljednja šansa te generacije da uradi nešto veliko i osvoji taj trofej nakon što smo godinu dana prije poraženi u finalu od njemačkog Forverca (17:19). Uspio je da nas ujedini iako smo bili “kao rogovi u vreći” i na terenu smo djelovali kao jedan. Naravno, i tadašnja uprava je na najbolji način pratila ekipu, tako da smo jednostavno morali da trijumfujemo” prisjeća se Bjelić.

Put do trofeja

Borac je te sezone odigrao sedam utakmica u okviru Kupa evropskih šampiona i zabilježio pet pobjeda i samo dva neriješena rezultata.

Redom su pred “crveno-plavima” tada padali čehoslovačka Červena hviezda (27:14, 26:22), španska Kalipsa (28:21, 13:13), u polufinalu njemački Gumersbah (16:16, 15:13).

Finale je odigrano pred preko 5.000 gledalaca u “Boriku”, a Borac je slavio protiv danske Fredericije sa 17:15 (11:7).

Izvor: Press