Zašto su mladi sve manje zainteresovani za volontiranje

Interes mladih za volontiranjem je posljednjih godina znatno opao. Iako se često kaže da na mladima svijet ostaje, važno je znati kako ga uljepšati svojim djelovanjem.

Volontiranje je zapravo ključno za sticanje novih znanja, vještina, ali i novih poznanstava i prijateljstava.

Smanjenju broja angažovanih mladih ljudi doprinose razni faktori. Neki od njih mogu biti veliki broj mladih koji odlazi u inostranstvo, društvene mreže i današnji trendovi, nedostatak slobodnog vremena, a česti su i oni pojedinci koji kažu: “Zašto bih volontirao, ako meni to ne donosi nikakvu ličnu korist?”

Ipak, ono što donosi nadu u bolje sutra, jeste onaj manji broj omladine koji svojim radom i trudom pravi male, ali pozitivne promjene u svojim lokalnim zajednicama.

Studenti Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjaluci, smjer socijalni rad, zajedno sa profesorom Nebojšom Macanovićem posjetili su Udruženje građana “Mozaik prijateljstva” gdje su pomagali u pripremi obroka za mnogobrojne korisnike javne kuhinje.

U razgovoru za Srpskainfo profesor Nebojša Macanović ističe kako je problem što djeca još u osnovnoj i srednjoj školi ne stvaraju naviku volontiranja i humanitranog rada, te da imaju sve manje empatije prema drugima.

“Najveći problem nove generacije učenika i mladih jeste to što ih ne učimo empatiji. Ni u školi, a često neki ni u okviru porodice ne mogu da osjete i nauče šta je empatija. Zato su nam generacije sve više samožive, hladnokrvnije i problematičnijeg ponašanja”, kaže Macanović.

Ističe da mladi od završnih razreda osnovne škole kroz volontiranje u školskim sekcijama, humanitarnim akcijama, a kasnije i u srednjoj školi kroz Crveni krst, javne kuhinje, humanitarne organizacije i udruženja mogu da pokažu humanost.

Studenti takođe kroz dobrovoljno davanje krvi mogu pokazati tu humanu stranu i biti primjer drugima.

“Međutim, jako je mali broj onih koji bi volontirali zato što ih ne učimo kako i zašto je to važno. Mi smo prije nekoliko dana kroz primjer javne kuhinje u “Mozaiku prijateljstva” pokazali koliko to znači tim ljudima. Mislim da ćemo imati ozbiljan problem i oko dobrovoljnog davanja krvi za 10 godina, jer ih ne učimo zašto je to važno”, naglašava Macanović.

Dodaje da je njegova ideja i inicijativa da svaki dan pet studenata sa Univerziteta u Banjaluci dolazi da volontira u “Mozaik prijateljstva” i da će pokušati u narednom period da ih motiviše.

“Mladima treba pokazati kroz primjere počev od škole i vjeroučitelja i drugih nastavnika, roditelja komšija, drugara, sportskih klubova. Svi treba da uče i rade sa djecom volonterski na nekim humanim akcijama”, rekao je Macanović.

Mladi vrednuju samo ono što njima donosi korist

Docent dr i psiholog Sonja Stančić za Srpskainfo ističe da bi neko pomagao u zajednici mora imati razvijenu empatiju.

“Da bi neko volontirao, pomagao u zajednici, razumio zajednicu i da bi razumio osobe u stanju potrebe u kojoj on nije, moramo imati razvijenu empatiju. Empatija se razvija od najranijeg uzrasta, najprije kroz porodicu, a poslije kroz obrazovni sistem i društvo. Mladi vrednuju samo ono što njima donosi korist u tom momentu i što je njima bitno, a ljude preko puta sebe često ne vide”, kaže Stančićeva.

Dodaje da je sve manji broj organizacija civilnog društva koji bi podsticale i vrednovale pozitivno volontiranje i učešće u nekim akcijama.

“Dijete samo po sebi ne može da prepozna da je to vrijednost, ono mora biti učeno tome. Ako nije kod kuće, kroz školski i obrazovni sistem ili kroz društvo, naravno da ono to neće razviti. Zabrinjavajuće je da nerazvijajući empatiju, saosjećanje, zaosjećanost za druge ljude oko sebe, razvijamo strukture ličnosti sa nedovoljno razvijenim emocionalnim statusom”, ističe Stančićeva.

Izvor: Srpskainfo / Autor: Sanja Dragić