Najomraženiji praznik u kojem svi učestvuju

Hoćemo li ići na koncert, na žurku, u bioskop, na večeru, na piće, na kafu, u šetnju, na putovanje, u saunu, na bazen, na planinarenje, na klizanje…? Hoću li svojoj ljubavi kupiti srce, minđuše, sat, igračku, mikser, knjigu, ogrlicu, narukvicu ili nešto od već posebno za Dan zaljubljenih pripremljenih poklona u trgovinama…?

Vjerovatno je svim zaljubljenim, bar onim koji prihvataju 14. februar kao Dan zaljubljenih, sve ovo proletilo kroz glavu poslednjih dana. Pitate se zašto? Pa po nepisanom pravilu, morate voljenoj osobi pokloniti nešto tog dana, voljeti je više nego inače i poklanjati joj više pažnje nego inače.

Tako eto, pored svih životnih problema i pored svih izdataka, sad imate još jedan. Ako praznujete ovaj dan, i ako imate kome šta pokloniti. Ako nemate kome pokloniti a praznujete, pokrijte se po glavi, osjećajte se grozno i ne izlazite iz kuće. Ako imate kome a nemate šta, opet se osjećajte isto.. Da… Divno, zar ne? To je taj praznični duh.

Mislite da pretjerujem. Okrenite se oko sebe. Ljudi koji su sami, bez ljubavi, na ovaj dan su još depresivniji. Oni koji vole trče okolo nasmijani i srećni više nego ikada. Trn su u oku ovim drugim. Oni trezveni, ne dopuštaju da ih zanese cijela ta priča. Stoje čvrsto na zemlji, i ne padaju na te fore potrošačkog društva. Da je kod nas normalno ići psihologu, ovih dana bi zaista imali posla.

A priznaćete, Dan zaljubljenih je definitivno najomraženiji praznik u kojem opet svi učestvuju. Ja evo pišem tekst o tome, vi čitate, komentarišete, cinično ili ne – svi mi učestvujemo na neki način.

U razgovoru s jednim drugom, koji ne priznaje i ne praznuje Dan zaljubljenih, ali ipak večeras ide na koncert „Crvene jabuke“, dobila sam upravo potvrdu gore navedenih riječi. Svi mu pridajemo pažnju. A evo šta je on rekao…

„Je li moguće da postoji praznik koji nam je neko nametnuo i primorao nas da se ponašamo poput jednogodišnjih teladi? Postoji li zdravorazumsko objašnjenje za postojanje dana na koji je naša obaveza da se prividno volimo više nego obično?”, reče Dejan i ode da se sprema na koncert Jabuke.

Vjernici pravolavne vjeroispovijesti danas slave Svetog Trifuna. Upravo iz tog razloga, većina ljudi pravoslavne vjeroispovijesti ne prihvata Valentinovo ili Dan zaljubljenih. A pripadnike svoje vjere koji prihvataju nazivaju “nevjernicima”.

Eto, još jedan razlog da ne volimo Dan zaljubljenih, dan kada se tenzije među ljudima produbljuju. Kao da ih nije bilo dovoljno…

Iskreno, Valentinovo mi je oduvijek bio potpuno bespotreban dan. Ne kažem da prezirem romantiku ali pretjerivanja nikad nisam voljela. Kakva je čar poklon, kad znaš da ćeš ga dobiti, iščekuješ i očekuješ. Gdje je onaj faktor iznenađenja? Kad dobiješ recimo jedan cvijet bez ikakvog povoda. Kad nije ni Dan zaljubljenih, ni 8. mart, ni rođendan. Jedan sasvim običan dan, s jednim divnim znakom pažnje – cvijetom. Toliko je teško biti pažljiv, da smo morali odrediti dan samo za to?!

Da krenemo ispočetka.

Srećno sam zaljubljena i ne priznajem Dan zaljubljenih! Nema te mašinerije, ni sile, koja će me natjerati da glumim jedan dan u godini, da se pretvaram, da poklanjam ljubav i pažnju više nego što osjećam potrebu svakog dana. Niko mi neće odrediti dan kada poklanjam… Ja volim 365 dana! Slavim ljubav 365 dana! A vi?

Potrošačko društvo – činjenice!

Koliko novca donosi Valentinovo u zapadnom, potrošačkom društvu govore podaci iz Beča, koji danas očekuje cirkulaciju dodatnih 20 miliona evra, a najviše od toga će ostvariti 193 bečke cvjećare.

U SAD-u se u sedmici prije Valentinova potroši gotovo pola milijarde dolara samo na slatkiše koji se poklanjaju voljenim osobama. U istom periodu se kupi i 30 miliona kilograma čokolade, 36 miliona bombonijera u obliku srca te se pošalje 150 miliona čestitki.

Prosječni muškarac potroši 150 dolara na poklone za ovaj dan, dok prosječna žena potroši upola manje, 74 dolara, što je rezultat reklamnih i medijskih kampanja: ispada da za svaki praznik žena treba da bude ‘pripažena’, iako razlozi za to nisu baš objašnjivi u savremeno doba.

Istraživanja pokazuju kako je nakit i dalje jedan od najprodavanijih artikala povodom Dana zaljubljenih. Predviđa se kako će ukupna potrošnja na prstenje, ogrlice i druge sjajne komade dosegnuti 4,1 milijarde dolara, što je, u odnosu na prošlu godinu, povećanje od 3,5 milijardi dolara.

Zanimljivo je da i tri posto vlasnika kućnih ljubimaca svojim dlakavim ili pernatim prijateljima poklone nešto za Dan zaljubljenih.

Naši Banjalučani neće kupovati poklone svojim ljubimcima, bar ne oni koje smo mi pitali. Naravno, druga polovina ipak neće ostati bez svog poklona.

“Zadnje tri godine ja i moja žena obilježavamo Dan zaljubljenih. Razmijenimo poklone i odemo na romantičnu večeru. Potrudimo se da to stvarno bude nešto posebno. Ove godine sam joj kupio omiljeni parfem i srebrenu narukvicu. To me koštalo oko 150 KM”, kaže Branko (45).

Međutim, s druge strane postoje i oni koji nisu kupili poklon, ne zato jer ne bi željeli. Jednostavno nisu u mogućnosti.

“Šta ja znam. Svi se nešto uskomešaju oko tog Valentinova. Meni je taj dan poseban jer tada mi je i rođendan. Tako da ja dobijem poklona uvijek. A svojoj djevojci ove godine neću moći kupiti neki poseban poklon, nema se para. Dobiće cvijet, kakvo je vrijeme dosta je i to”, rekao je Slađan (27) .

Djevojke takođe, ako su u mogućnosti, poklanjaju svojim momcima.

“U vezi sam pola godine. Ovo nam je prvo Valentinovo, pa nisam sigurna da li ću nešto dobiti. Nismo puno razgovarali o tome ali večeras izlazimo. Za svaki slučaj ja sam njemu kupila privjesak za ključeve. Ako on meni nešto pokloni, da ne bude da se ja nisam sjetila”, kaže Dijana (18).

S druge strane ima i onih, koji ne žele ni da čuju za Dan zaljubljenih.

“Meni stvarno nije jasno kako neko može slaviti tu glupost. Ako nekog voliš onda voliš. Ne treba tit u neki dank ad ćeš posebno da ga voliš. Nemam momka i nisam zaljubljena. Ali i kada sam bila, nikad nismo obilježavali taj dan”, rekla je Ivana (25).

Bilo kako bilo, broj onih koji obilježavaju Dan zaljubljenih iz različitih razloga je veliki. Kase u svim prodavnicama kako u inostranstvu tako i kod nas, ovog dana imaće više novca nego inače. Da li to znači da zaista svi i vole svoje partnere tog dana više nego ostalih dana u godini?

Jeste li razmišljali o tome da zagrljaj, na primjer, može biti najljepši poklon na svijetu? Poljubac. Dodir. Pogled.

Kako je sve počelo?

Praznik koji se danas proslavlja kao Dan zaljubljenih izvorno je, kao i većina praznika koji se danas slave – paganski. Korijene vuče još iz antičke Grčke, ali su Rimljani uveli slavljenje prvog festivala ljubavi, koji se zvao Luperkalije, proslavljao je plodnost i slavio se sredinom februara.

Katolička crkva je taj praznik, kad ga nije mogla ukinuti, prilagodila sebi i svecu Valentinu, po svećeniku Valentinu koji je potajno vjenčavao parove u doba godine kad se nisu smjeli vjenčavati, zbog blizine velikih katoličkih praznika i korizme.

Srpska pravoslavna crkva proslavlja danas praznik svetog Trifuna, koji se u narodu slavi kao zaštitnik mnogih zanata, pre svega vinogradarskog, ali i bračne ljubavi i vijernosti.

Prema hrišćanskom učenju, bračna ljubav je u ravni ljubavi prema Bogu, o čemu svojim djelima najbolje svedoče Hristovi velikomučenici, među kojima je i sveti Trifun.

Praznici Sveti Trifun, koji slave pravoslavni vjernici, i Sveti Valentin, koji je dio zapadne tradicije, obilježavaju se istovremeno kao zaštitnici iskrene ljubavi svih hrišćana.