Želja za slatkim može da se “isključi”

Istraživanje sprovedeno na Kolumbiji pokazalo je da postoji način da se “isključi” želja za šećerom. Doduše, zasad je utvrđeno da teorija “radi” na miševima, ali naučnici smatraju da bi isti princip mogao da se primjeni i kod ljudi, što bi bio veliki pomak u liječenju poremećaja u ishrani, piše “Miror”.

Ova studija zasniva se na nalazima ranijih istraživanja koja kažu da kada jezik dođe u dodir sa nečim slatkim, gorkim, slanim ili kiselim, signali stižu u određene zone mozga da bi se ukus prepoznao i pokrenula odgovarajuća reakcija organizma.

U novom istraživanju, naučnici su se fokusirali na slatko i gorko i reakciju koju ovi ukusi izazivaju u amigdali, dijelu mozga koji je odgovoran za čulna iskustva.

“Raniji radovi su pokazali da postoji jasna ‘podjela’ na ‘slatka’ i ‘gorka’ područja u dijelu korteksa zaduženom za ukus”, objasnio je dr Li Vang, koji je vodio ovo istraživanje.

“Nova studija pokazala je da se ta podela nastavlja sve do amigdale. Jasna razdvojenost slatkog i gorkog znači da možemo nezavisno da manipulišemo tim područjima mozga i da posmatramo promene koje nastaju u ponašanju”, kaže on.

Tokom istraživanja, sprovedeno je nekoliko eksperimenata u kojima su veze za prenošenje slatkog ili gorkog ukusa s amigdalom “isključene”.

Kada su bile isključene slatke veze, miševi su i dalje mogli da razlikuju slatko od gorkog, ali je izostajala emocionalna reakcija koja je uobičajena – preferiranje šećera ili averzija prema gorkom.

“Bilo bi kao da uzmete komad svoje omiljene čokolade, i vi znate šta je to, ali ne osjetite nikakvo zadovoljstvo. Poslije nekoliko zalogaja, najvjerovatnije biste prestali da je jedete, dok biste je ranije pojeli cijelu”, objašnjava dr Vang.

Naučnici smatraju da je ova tehnika važan korak koji bi u budućnosti mogao da se primjenjuje na ljudima koji pate od poremećaja u ishrani ili ekstremne gojaznosti.

Izvor: Mondo